Povratak

Kad doputuje Svekrva



(Slika s net-a)
                                                             &
Zajauče moja Svekrva kad čula da nam krepala krava.
Uhvatila se rukom za srce.
Pa problijedila.
Pa pozelenila.
Pa pocrvenila.
Pa poljubičastila.
                                                             &
-Je l' živ Stari?, upita tihim, isprekidanim glasom.
-Živ je, živ, gotovo povika naš Sin.
Ja i moj Muž samo šutjeli.
Blijedi kao krpe.
                                                               &
-Žive su i pakte.
I pure.
I guske.
I kokoši, nastavio on siromah  redati, ne bi li Baku vratio makar na zelenu boju lica.
Bako, sve je živo, pobrza još glasnije naš Sin.
                                                                &
-Samo je kamion  zgazio mačku, ubaci se naša Kćer, koju nitko nije ništa pitao i koja je sa onim „krepala krava“ rekla dosta za cijelu godinu.
Možda i dvije.
                                                                  &
-Je l' ona siva?, upita drhtavim glasom moja Svekrva.
-Ne siva, spremno će Mala.
Nego ona, Bako, koju ti najviše voliš.
Ona sa tri boje.
                                                                 &
Zajauče opet moja Svekrva i ponovno se uhvati za srce.
                                                                  &
-Šuti već jednom, izdera se naš Sin na svoju, sedam godina mlađu sestru.
                                                                  &
-Pusti dijete, tiho će moja Svekrva.
Nije dijete krivo.
Ne može dijete birati tko će ga roditi, reče moja Svekrva, kojoj se lice vratilo na crvenu boju, a što je bilo puno bolje od ljubičaste, a silueta krivca za kravu lagano se počela ocrtavati u zraku.
I,...sve više imala moje obrise, iako sam ja šutjela kao riba cijeo vrijeme.
 Rekla sam ja da treba paziti koga se u kuću dovodi, rekla je moja Svekrva i uzdahnula iz dna duše.
                                                                      &
-Bako, a jesi nam  kupila poklone?, nastavi Mala kojoj u to doba pamet nije smetala.
                                                                        &
-Jesam, Milo.
Tebi i bratu jesam.
Niste vi, siročići bakini mogli birati tko će vas roditi, reče moja Svekrva, sada već samo blijedog lica.
Ali, vaš je tata mogao birati.
I morao.
Da je vašu baku slušao.
                                                                          &
Kad smo, kako i kroz kuda došli kući, ne znam ni danas.
Ja sam odmah otrčala na kat plakati.
Moj Muž je ostao iznositi kofere iz auta.
Djeca su skakala uz svoju Baku, čekajući poklone.
                                                                          &
Dok su još svi bili na dvorištu, sa kata sam čula Starog od moje Svekrve kako govori da ja u pogledu krave nisam ništa kriva, a ni moja Mater i  da je najvažnije da nam je  ona, njegova Stara, sretno doputovala i da se avion nije srušio.
                                                                           &
Kad su zašli u kuću, provirila sam na stepenište da  čujem kako se bar veseli novom kuhinjskom namještaju i kupaonici.
Sam me vrag tjerao da virim.
                                                                            &
Proklet bio dan kad sam od kuće otišla, vikala je moja Svekrva.
Nisam joj vidjela lice, ali se orilo do tavana.
-Moj namještaj, od moje pokojne mame namještaj dama izvukla, razbila, popalila, ovu mi ivericu u kuću dovukla.
(Dama sam bila ja.)
-Ti samo šuti, dreknula je moja Svekrva na svog Starog kad je rekao da su je djeca htjela razveseliti.
Lijepog mi veselja.
Krepala im krava.
Izbacili moj namještaj iz kuhinje.
Sam Bog dragi zna koliko su novčine za to potrošili.
Bolje da su za te novce drugu kravu kupili.
                                                                             &
-Kupit ćemo, mama, drugu kravu, prozbori nekako moj Muž.
                                                                              &
-Ma šta ćete vi kupiti?
I gdje ćete vi kupiti?
Takve krave nema u deset sela.
Nju naša Malenka otelila, a ja je pazila k'o oči u glavi.
                                                                             &
Ja  utrčala opet u svoj stan plakati, pa nisam čula što je bilo sa kupaonom.
                                                                              &
Kad Muž i djeca došli gore, Muž samo šutio.
                                                                              &
-Baka bila jako sretna za kuhinju i kupaonu, rekao naš Sin.
                                                                                 &
-Ma lažeš!
 Nije bila sretna, reče naša  Kćer, koja je bila sedam godina mlađa od svog starijeg brata.  
(I toliko puta gluplja, rekao bi često naš Sin.)
                                                                                  &
Tri naredna mjeseca ja nisam išla u prizemlje.
Isto toliko moja Svekrva nije dolazila k nama na kat.
Mjesec dana se ljutila za kravu.
Mjesec dana se ljutila zbog kuhinje i još toliko zbog kupaone.
Isto toliko moja Mater nije dolazila ni u našu ulicu, a kamoli u naše dvorište.
                                                                                   &
-I,....je l' nekom možda falila?!, znala je moja Svekrva reći svom Starom, uvijek tada kada je znala da ja mogu čuti.
                                                                                   &
-Nekako nakon ta tri mjeseca, ustrči se naš Sin uz stepenice:
Mama, 'ajde brzo dolje, rekla Baka da i Ti dođeš na ručak.
-Rekla je Baka da dođeš, reče veselo moja Kćer, koja je ustrčala za bratom.
Onda smo svi troje strčali dolje.
Da Baka ne čeka.
Kad me već zvala.
                                                                                    &
-Eto ti, reče moja Svekrva i pruži mi kutijicu sa zlatnim lančićem.
To sam ti u Kanadi kupila.
                                                                               &
Skoči moj Muž od stola da mi zakopča taj lančić oko vrata.
Stari od moje Svekrve rekao kako mi divno stoji i kako je to samo njegova Stara mogla tako lijepo izabrati.
Prišao i moj Sin da izbliza vidi zlatni privjesak, pa se i on , još uvijek onako mali, stade diviti lančiću, sretan kao i ostali što se Baka odljutila i što sad i ja mogu doći u prizemlje.                                                                           

Ja rekla da sam si uvijek željela zlatni lančić, ali da ni u snu nisam mogla pomisliti da ću ga dobiti.
Još takvog divnog.
                                                                               &
-Ali, mama, pa Ti već imaš zlatni lančić, ispali opet naša , sedam godina mlađa Kći, kojoj ni nakon tromjesečne šutnje u našoj kući ,pamet još uvijek nije smetala.

                                                                                                        
      

   Djelovanje Ladice pomažu:

Sviđa Vam se stranica?

Preporučite nas prijateljici, prijatelju, ujni, tetku...

 

Pisma u Raj

Znaš, ...

Tekstovi za čestitke

Ako želite napisati nešto posebno, za nekog iznimnog,... pročitajte ponuđene tekstove za razne prilike!

Katalog čestitki

Onima koji vam puno znače, izrazite na poseban način  svoje osjećaje,želje i čestitke. Čestitke jedinstvene po tehnici...

Suveniri

Stvorila sam „Josipa i Katicu, Slavonca i slavonsku snašicu, koji su u crkvu krenuli, za misu se odjenuli  

Pokloni

Kakvi? Da ne koštaju puno; da obraduju; da ne omalovaže, ali ni prezaduže onoga kome  nosimo 

Ručni radovi i rukotvorine

Što oči vide, ruke naprave...  

Priče iz moje kuhinje

Tajna „ oružja“ u kuhinji :
Ja sama probala ili čula od drugih pa „šaljem „dalje.

Pola života je iza nas. Dobro, možda i malo više.
Pola života je ispred nas.Dobro; možda i malo manje.
Ali, u prosjeku, negdje smo oko sredine.

Kad te teškoće pritisnu

Točno prije godinu dana obolio sam od teške i ozbiljne bolesti, tzv. Non Hodgingov limfom, od koje se još uvijek liječim.

Zdravlje iz prirode

Ljekovito bilje, biljni pripravci, zdravstveni potencijal namirnica

 Mala Ladica

Iz ruku i pera moje kćeri 

Četvrti ćošak

Postoje takozvani "muški" i "ženski" kućanski poslovi. U ovoj će se rubrici pisati o "muškim" poslovima, i ja ću, kao novi član "uredništva",  pisati o njima

Priče s naslovnice

... o ljudima i događajima iz naše, ali i vaše okoline.