Božić došao.
Pa i prošao.
Sjajile lampice po mnogim prozorima i ogradama.
Osvjetljenih i ukrašenih dvorišta bilo puno više nego ranijih godina.
Kao da su tim lampicama ljudi htjeli odagnati strah, upaliti nadu i dozvati spas.
&
Sve tako bilo i u većini kuhinja.
Dovlačilo se kući kao da će sedam gladnih godina.
A sad još i ta corona.
Nije za šetkati po trgovinama.
Pa kad jednom zađeš, treba pokupovati, treba pokupovati što više.
I zapravo, tko ti jamči da se i trgovine neće zatvoriti.
&
Sve tako bilo i sa mnom.
&
Za Badnjak se kupila riba.
Na Božić se bacilo pola ribe.
Naručila i pečenicu.
Čak tri kilograma.
Za mene i moj Mali Bor.
„Nas dvoje pojeli“ ni pol kilograma.
&
Na Stjepanje spakujem u foliju četiri komadića pečenice i kutijicu kolača.
I odnesem, kako se to kaže,“potrebitim“.
Dvije kuće od mene žive dvije žene.
I njihove dvije socijalne pomoći.
Znam da su one „potrebite“ da ne mogu biti „potrebitije“.
Imaju jedni i na kraju naše ulice.
Ali, tko će po ovoj zimi toliko hodati?
K tome, mene još bole noge.
A i,...njih je pet u kući.
Ne mogu ja dati za toliko njih, složim se sama sa sobom, pohvalim u sebi samu sebe što sam se uopće sjetila tako dobrog djela i odnesem do tih dviju što žive sa dvije socijalne pomoći dvije kuće dalje od mene.
&
Bile one sirote zahvalne i prezahvalne.
I što sam se ja njih sjetila.
I što sam im donijela.
Poželjele puno zdravlja i meni i mojoj djeci, i mojoj Helenki, dodajući da često u svoje molitve uvrste i nas sve, uključujući i moga muža.
&
Vratila sam se jadna.
Postiđena.
Jer,....dobila sam puno više nego što sam odnijela.
&
Danas je nedjelja.
Drugi dan od Božića.
Sve to u frižideru više ne bi smjelo ostati u frižideru.
Ja i moj Mali Bor to pojesti ne možemo.
Baciti je grehota.
Ako stavim u hladnjaču, opet ću baciti.
Za mjesec dana.
Onda ne treba ni zamrzavati.
&
Šutjela sam i pakovala.
Što u foliju.
Što u kutijice.
Što u vrećice.
I odnijela ovim dvjema što žive sa dvije socijalne pomoći dvije kuće dalje od mene.
&
Bože dragi, ovo mi ne moraš računati u dobrotu, prošaptala sam skrušeno, vraćajući se od njih.
&
I neću, ne boj se!, uzvrati dragi Bog.
Jer, poklanjanje ostataka sa kojima ne znaš što ćeš, i nije dobrota.