Type your content here...
(Ladica vunene čarape sa praporcima)
28.studeni 2020.
Subota je.
Rano jutro.
Još je mrak.
Noćas su, između ostaloga, zatvoreni svi kafići.
&
Velika djeca spavaju kod svojih kuća.
Samo nek spavaju.
Mladi su.
Potreban im je san.
I to onaj pravi.
Noćni.
&
Još do juče jutro je započinjalo urlanjem, psovkama,naguravanjima, tučnjavom.
Naša Velika djeca su se vraćala sa svojih noćnih izlazaka.
Djeca kojima to nismo znali,mogli ili htjeli zabraniti.
&
Tako je počinjao svaki ponedjeljak.
Tako je počinjao svaki utorak.
Svaka srijeda.
I svaki četvrtak.
Petak, naravno.
Tako je počinjao svaki dan.
Jer,...izlasci naše Velike djece odavno, jako, jako odavno nisu vezani za vikend.
&
Tiho i mirno je ovo subotnje jutro.
Spavaju spokojno naša Velika djeca.
Neka.
Samo nek spavaju.
Mladi su.
Potreban im je san.
Onaj noćni san.
Najljepši.
Najčvršći.
Najzdraviji.
&
Spavat ćemo spokojno i mi, njihovi roditelji.
Bez straha gdje su.
Bez bojazni što rade.
Bez zebnje kakvi će doći.
I da li će nam doći.
&
I nama, odraslim ljudima, njihovim roditeljima, treba san.
Onaj noćni.
Najzdraviji.
Jer,...noći postoje da bi se spavalo.
I obnovilo snagu za novi dan.
&
Ide nam Božić.
Jedan miran Božić.
&
Bez žurbe.
Bez strke.
Bez nepotrebnog trošenja samo zato da ne budemo gori jedni od drugih.
&
Ide nam Božić.
Jedan miran Božić.
Nećemo gomilati kolače, samo da imamo bar jednu vrstu više od susjeda.
Nećemo juriti po trgovinama kupujući stvari koje ne trebamo i trošeći novce kojih nemamo.
&
Sjedit ćemo sa svojom Velikom i Malom djecom.
Kako odavno nismo.
Kako čak ni naši roditelji nikada nisu.
Bez nervoze.
Bez ljutnje.
Svi odmorni i naspavani.
Svi sa istom i samo jedinom željom:
Daj nam, Bože, zdravlja!