Davno jednom, došli u susjedovu kuću isključiti struju.
Nisu platili nekoliko zadnjih računa.
Znali su oni to, al'čime platiti kada se nema.
&
Mladi susjedi bili na poslu, a kod kuće samo baka i unučica od, tada nekih pet godina.
-Gospod'ne, nemojte nas molim vas isključiti dok ne dođe sin.
Vidite da imamo i malo dijete.
-Nisam ja mala, veli Mala.
-Moramo, gospođo!
Dobili smo nalog.
-Nalog vam vrijedi i za sutra.
Samo da dođe s posla moj sin ili snaha.
Ja znam da su oni platili, ali ne znam gdje drže knjižicu od struje.
-Bako, ja znam gdje je knjižica od struje, povika Mala, otrča u kuću i donese tu nesretnu knjižicu od struje.
Ovi pogledaše, pa kad vidjeli da nije plaćeno, lijepo isključe.
Susjed sutradan posudio novce, platio dug, ali i ponovno uključenje.
Trošak novog uključenja bio veći od duga za struju.
&
Tada se još nije znalo za obiteljsko nasilje i nije bilo dječje pravobraniteljice, pa Malu natukli da se čulo i u petu kuću s jedne i sa druge strane ulice.
&
Dakle, ako Baka kaže da nema knjižice od struje, onda nema knjižice od struje.
&
Nema dugo Prva dama davala svoj prvi intervju.
(Čini se i zadnji)
-Imamo kućnog ljubimca i on je kao član naše obitelji, reče između ostalog.
-Nemamo kućnog ljubimca, poslije u svom intervuu izjavi Muž od Prve dame.
-Ali, Vaša je supruga izjavila.......
-To su gluposti.
To je susjedov pas.
I nije naš.
Ja nikad ne bih imao kućnog ljubimca.
Ja se ne osjećam toliko strpljivim i toliko odgovornim za brigu o kućnom ljubimcu.
(Država je nešto posve drugo)
&
Pa kako sad?
Gdje tu tko živi?
Tko kod koga?
Tko s kim?
Tko je strpljiv?
A tko nije?
Čiji je pas?
&
Čovječe, ako je Tvoja žena rekla da imate kućnog ljubimca, ne tjeraj je u laž pred cijelom zemljom.
Pa čak i ako nemate tog psa.