Lagano, ali sigurno prolazi ono što se zove“moj godišnji odmor“.
No, ne žalim.
Bilo je, i još je uvijek,jako, jako lijepo.
Večere uz svjetlo svijeća.
Koncerti.
Šoping.
Što bi drugo čovjek i mogao poželjeti za godišnji odmor?
&
-Izvolite, gospođo.
Što danas želite jesti, govorila bi svako veče Helena, prilazeći jednom dvorišnom stolu koji nam je
„kao restoran“ i pri tom brižno popravila stolnjak i dvije lučice koje su gorjele u svojim stalcima.
Onda ja „izvolim“, onda ona to donese, onda ja to pojedem (bilo jestivo ili ne),onda ja platim, onda ona to sve pokupi i kaže neka dođem i sutra u njen restoran na večeru, a ja kažem da ću svakako doći jer je to jedan jako ugodan restoran i jako ukusna hrana.
I,.....tako svako veče.
Kad pada kiša, sve se isto tako odvije u kuhinji.
&
Poslije večere je koncert.
„Gospođa“Helena pleše i pjeva na dvorištu, koje je zapravo pozornica, a gospođa Ja sjedim u gledalištu, plješćem (i odmaram noge).
Najprije mora pasti mrak jer je to cool i jer smo na televiziji tako vidjele.
Onda ja palim dvorišni reflektor (šta ću, jadna), kojeg palim samo jednom u godini: kad mi dovezu drva, a i tada mi prestrašno žao za struju.
Dakle, kad se upali reflektor, to je onda pozornica.
I to za prave.
&
Iz mraka dolazi“gospođa“Helena u haljini koja je vrlo slična mojoj.
Malo ju je podigla i podvezala pojasom.
Glazba već svira sa njenog tableta.
Reflektor gori; gori; gori....
I tako svako veče poslije večere uz svijeće.
Ja plješćem, plješćem (, a kao da mi glava gori).....
Srećom, kad pada kiša, koncerta nema, ali tada se pričaju priče.
„Gospođa“ Helena uvijek pravi raspored za priče, a „gospođa“ Ja uvijek pričam priče.
Ali , ne kakve bilo.
I ne one za malu djecu.
Već one dugačke , dugačke.
Priče o princu i princezi.
I zmaju.
Kojega princ onda ubije.
I „uda“ se za princezu.
I žive dugo i sretno.
I imaju puno djece.
I Helena će se udati za Princa.
Kad on ubije zmaja.
Jao si ga meni ako promijenim ma i jednu riječ u odnosu na prošlo pričanje.
„Ode glava“.
Imamo Zmaja, pa to i nije problem.
&
Trgovinu „otvaramo“ svaki dan.
Nekad igračke ,iako,“gospođa“ Helena kaže da je to više za bebe
Nekad prodajemo cipele na visoku petu, nekad torbe i torbice, nekad nakit.
&
Najprije sam ja bila trgovac ( jer se sjedi), ali je Helena rekla da ja to radim „lošo“ i da će ona biti trgovac, pa je mene odmah poslala po veliko ogledalo da „gospođe koje kupuju mogu pogledati što su izabrale“.
Donijela sam ogledalo.
Onda sam išla po ukrasni papir.
Pa po jedan blokić za pisanje računa jer sve, baš sve mora biti za prave.
Pa po sok za trgovca.
Pa po ruž i parfem jer se „mora biti lijep i kad kupuješ i kad prodaješ“.
Pa istina.
&
Jako sam si svašta izbirala i kupila.
Htjela sam si kupiti i jednu heklaricu jer se moja negdje zagubila, al' u trgovini nije bilo takvih stvari za kupiti.
A dobro.
Možda mi poslije godišnjeg odmora neće ni trebati.
Pitanje da li ja uopće više i znam heklati.
