– Strašno!
A mi se još usudimo kukati nad svojom sudbinom.
A vidi kakva zla sve ljudi trpe.
Jadna žena.
Ne daj, Bože, nikome!,govorila sam sažalno i suosjećajno prelistavajući novine.
&
Ma, čim dobijem plaću, odmah ću za ovu sirotu ženu odvojiti 500,00 kn.
Ona ih sirota ne može sebi zaraditi.
A trebaju joj u tako teškoj bolesti.
Ionako makar toliko potrošim mjesečno na razne „ kerefeke“ i gluposti.
Ali,...neću joj nositi.
Nisam ja od tih ljudi.
A,...ne,ne,ne.
Pa da se sirota osjeća još jadnije. I bespomoćnije.
Pa da mi onda mora zahvaljivati .
Što veli dragi Bog, nek ne zna ljevica što radi desnica.
A dragi Bog sve vidi.
Jednom će mi sigurno platiti za tu dobrotu.
Bog sve vidi.
Sve zna.
Ništa ne zaboravlja.
I sve plaća.
&
Početkom idućeg mjeseca došla i plaća.
– Al',...neću joj sad baš odmah slati.
Njoj će ionako dobro doći kad god primi.
A meni ovaj mjesec stižu djeca.
A i Uskrs dolazi.
Ako mi ostane, poslat ću joj krajem mjeseca.
Njoj je svejedno.
A meni bome nije.
Joj, kad sam ja predobra, pa odmah odredila 500,00 kn.
Al', šta ću?!
Takva sam.
Što vele, kakav se skrojiš, takav se i podereš, pa ni ja od svoje dobrote ne mogu pobjeći.
&
Skupoća je strašna!
A Uskrs ide.
I djeca dolaze.
A šta ću kad sam ja takva žena, pa kod mene sve mora biti do savršenstva.
I hrana.
I ukrasi.
I pokloni.I kuća.
Što vele: nitko od sebe ne može pobjeći.
Kakav se skrojiš, takav se i podereš!
Meni zapravo nisu jasne žene kod kojih to nije tako.
Pa mislim; Uskrs ide.
Hvalim Ti, Bože, što ja nisam takva k'o one.
&
Uskrs prilazi.
Ne znam?!
Možda da ženi pošaljem 200,00 kn, a idući mjesec ostalo.
Što vele, dana i mjeseci uvijek ima više nego kobasica.
Ma da.
Tako ću napraviti.
A i njoj je bolje tako.
Treba jesti svaki mjesec.
A ne samo kad je Uskrs.
E baš sam sad to dobro smislila.
I za mene i za nju.
&
Zapravo,potpuno sam sigurna da ta bolesna sirotica i ne slavi Uskrs.
Ako i slavi, sigurno nema neke velike goste.
To sto posto.
Ma tisuću posto.
Kako bi slavila kad iz kreveta izaći ne može.
Onda bi joj za ovaj mjesec bilo dovoljno 100,00 kn.
A ostatak kasnije.
Pa, možeš ti bome i za 100,00 kn kupiti svega.
Pogotovo ako si sam.
E, al' to sigurno dajem.
Sto posto.
Evo, stavit ću ih iza svoje zdravstvene iskaznice.
Ma,...ni na pamet mi neće pasti.
Nema toga zgog čega bi ih potrošila.
To je njeno i gotovo.
Za mene su nepostojeći.
Kao da ih nema.
Kao da je zmija na njima.
&
Ove godine nekako slabo u ponudi Uskrsnih ukrasa.
Skoro ih više ima u mojoj kući, nego u trgovinama.
Imam tri keramička pijetla.
Skoro u naravnoj veličini.
Imam jedan stakleni, koji sam sama obojila.
On je zapravo boca za rakiju i stajat će na uskrsnom stolu.
Imam jednog metalnog, jednog od stiropora, jednog pletenog od šiblja i dva sa pravim perjem.
I kokoši raznih veličina i od raznih materijala.
&
E, dragi moji!
Nema Uskrsa bez ukrašene kuće.
Zato kod mene uvijek i ima puno gostiju.
Jest da mi noge oteknu od posla dok sve pripremim i sve ih naslužim, ali,...sve to dragi Bog vidi!
I jednom će mi to platiti; sigurna sam.
Sto posto.
&
A jel'te,pošto su vam ovaj pijetao i kokoš, upitam trgovkinju.
Ma tek onako.
Novaca više ionako nemam.
A i,...imam tih ukrasa cijelo čudo.
&
-100,00 kn!, odvrati ljubazno trgovkinja.
– Pa to je jako puno. Moglo bi se zamalo žive kupiti.
- Pa, i ovi su živi.
Kokoš kokodače, a pijetao kukuriče i oboje miču očima.
- Ma nemojte?!
Hoćete mi pokazati?
!, priđem zainteresirano simpatičnom kokošjem paru.
– Hoću,kako ne ! Samo da uzmem baterije. Trebaju 4 od 1,5 V.
&
-Dajte mi odmah i baterije, rekla sam trgovkinji kada sam sutradan došla ipak odlučivši kupiti kokoš i pijetla.
Ove sa gornje slike.
&
– Bože dragi!
Ti sve vidiš.
I znaš da ovakvu kokoš i ovakvog pijetla još nemam.
&
No, poslat ću ja ženi odmah kad mi dođe iduća plaća.
I to 500,00 kn. Nek se sirotica pomogne u svojoj bolesti.
&
Šta ću kad sam dobra i predobra.