(Ja se usudila "prepisati" od Kineza.
Znaju ljudi;pa zašto onda ne bih?)
Kriza je započela u školskim klupama.
Jako, jako, jako davno.
U njima će i završiti.
Ako će.
Reformom.
Ne zna se doduše kojom, ali ipak reformom.
Ali ne školskih programa.
Nego onih koji ih provode.
Ako ikad postanu dobri .
Dušom dobri.
I dobronamjerni.
(Čast i velika isprika izuzecima)
&
Kažu, ne mogu mimo programa.
Pa nisam im ja napisala programe.
Napisali su ih isti oni“koji ne mogu mimo njih“.
Zašto onda ne napišu bolje programe?
Jer, kako nam je svima vidjeti ( i to godinama), ovi im i nisu neki.
&
Dobro, nekog reda mora biti.
Ne može svak razred po svom.
Ni svaka katedra po svom.
Ali, ni u jednom programu nije propisan strah, cinizam,podsmjeh.
Pa se ipak„predaju“.
(Čast i velika isprika izuzecima )
&
S kojim pravom se ubija hrabrost u našoj djeci?
Ona pozitivna hrabrost, toliko potrebna za život.
Kako će u život bez samopoštovanja, koje im se uništava?
&
Na prevažnoj katedri bila Jedna kod koje se ispit nije mogao položiti.
Godinama.
I zbog toga pucala od ponosa.
I samozadovoljstva.
Onda joj se u visine digao i muž.
Pa bila još ponosnija sobom.
Pa se tek onda kod nje nije mogao položiti ispit.
Po kojem je to bilo programu?
I još je uvijek.
&
I nitko ne upita,do mene sad, zašto je to tako.
I što radi ta Jedna ( a na žalost, nije jedna).
I zašto to radi?????????
I do kada će tako raditi ????????
I nitko ne upita, do mene sad, kako ona to predaje? , kad se godinama ne može položiti.
&
Već godinama imamo krize.
I tamo .
I 'vamo.
I ovakve.
I onakve.
&
Što ne valja?
Zašto ne valja?
Kako da tako dugo ne valja?
A kod svih drugih valja.
Ili makar , puno, puno,puno manje ne valja.
&
Prestrašeni učenici se nikad nisu usudili ni prepisati od drugih.
Pa većina od njih onda džabe putuje po bijelom svijetu.
I troši ovo malo novaca koje imamo.
(Čast i velika isprika izuzecima)