-Kud' ste vas dvoje raspalili ovako rano?!, upita žena preko plota svoje prve i jedine susjede.
Proživjeli su, kuća uz kuću, glavninu svojih života, tu, na zadnjem dijelu najzadnjeg dijela grada.
-Ma naša Lu u subotu slavi osamnaesti rođendan pa hoće da joj kupimo hrčka, odvrati žena sa ove strane plota, sva sretna što ih je „ona zmija od prijeko vidjela. Bome i nek vidi“, doda u sebi.
&
-Hrčka?!
Pa zašto hrčka?
Djevojke obično traže nakit.
Ili garderobu.
To vi njoj kupite.
A miševa ima uokolo i besplatno.
Ni natrovat ih ne stignemo.
&
– A ne! Naša Lu nije kao druge.
Sam me je Bog prosvijetlio kada sam joj ime birala.
Ona je profinjena i produhovljena.
Osjetila sam to dok mi je još u utrobi rasla, reče ova sa ove strane plota, sjede kraj muža u neki stari opel, pa se odvezoše u grad po hrčka.
No, ona od prijeko još nije pravo ni u kuću ušla, a ovo dvoje se već vratiše.
Nije bilo takve trgovine u kojoj prodaju hrčke.
&
- Malo ćemo prigristi, pa idemo do susjednog grada, doviknu onoj zmiji preko plota.
&
Malo prigrizli, opet sjeli u stari opel, pa prema autoputu.
Navodno, ima jedna trgovinica životinja dvadesetak kilometara odavde.
Bila (trgovinica), pa se i zatvorila.
Kažu, bila slaba potražnja za takvom robom.
Prokletog hrčka našli u Zagrebu.
Tamo u dlaku izbjegli nekoliko saobraćajki.
Ne zna ovaj siromah sa najzadnjeg dijela zadnjeg dijela grada voziti po Zagrebu.
A još uz to i krntija od auta.
&
Tako njihova Lu za osamnaesti rođendan dobila hrčka.
&
- A budaaala!, govorila ona Zmija preko plota svom mužu koji je isto stanovao tu preko plota.
Oglodat će onog siromaka do gole kosti svojim izmišljanjima.
&
– Šuti, ženo, i svoju brigu vodi! Nisu tebe tražili novce za hrčka!
– Ma znam. Al' ne mogu ih više gledati tako blesave.
Najprije ova stara izvodila svoje gluposti i uvijek htjela biti što nije.
A vidi sad i male!
Nekidan joj miš protrčao kraj nogu, pa je vrištala k'o da joj kožu gule.
– Šuti, ženo, rek'o sam ti.
Još će te čuti.
A mogli bi i naići.
- Ma šta i ako naiđu?
Reću ja staroj da bolje da su si u toj trgovini kupili nekoliko pilića, pa ih uhranili za hladnjaču.
Je s' ti ikad čuo da je tu ne'ko ' ranio miša u kavezu!?
– Al' nije miš, odvrati muž.
Nego hrčak.
I rek'o sam ti da meteš ispred svojih vrata.
- Ma, miš, hrčak, štakor ....sve ti to isto.
&
- Mamu mu njegovu, smrdi k'o miš, govorio je onaj siromah što je starim opelom do Zagreba išao po hrčka.
I rošklja!
Stalno nešto rošklja.
I po danu.
I po noći.
Ne može čovjek ni spavati od njega.
&
- Zašto Lu ne mijenja pijesak tom štakoru?!
Ne može čovjek od smrada ni ručati kad dođe sa posla.
I, ... uostalom, gdje je ona?!
– Tiho!
Spava.
Znaš da je noćas dokasna čitala.
I,...nije štakor, nego hrčak!
Hoćeš li već jednom upamtiti?!
A pijeska nema.
Da ima, promijenila bih ja, ako već nije Lu.
– Kako nema?! Pa rijeka vam je na dva koraka .
- A, koja si ti seljačina!, odvrati sa gađenjem žena.
Pa ne mokri hrčak u taj pijesak iz te tvoje rječetine, proklet bio dan kad sam došla i k tebi i toj tvojoj kući.
Hrčak treba kupovni pijesak.
- Aha, ljuto će muž!
A tog pijeska ima samo u Zagrebu.
Pa ćemo u Zagreb po pijesak za hrčka!?
-Hvalim ti, Bože, što si i ti konačno nešto shvatio.
– Pa naravno da sam shvatio,....odvrati muž, dohvati kavez, otvori vrata, baci hrčka u dvorište, a kavez šubeknu u rijeku, koja je prolazila u blizini njihove kuće.
&
Njihova Lu je još uvijek spavala jer je dokasno čitala.