Šape, bernprace, prace

Prema nikom ne treba imati predrasude. Pa ni prema kolačima. To što su njih pekle još bake od vaših baka, ne umanjuje im ni okus; ni izgled; ni važnost. Čak povijesnu. Uz njih se ženilo, krstilo i sahranjivalo. Božić proslavljalo.

- Tko još danas više peče kolače?!, pitala me kroz porugu jedna žena. Ima svakakvih, nastavila je dalje. Na svakom “ćošku“. I u svakoj trgovini. Kakvih hoćeš. S kremom. Bez kreme. Sitnih. Prhkih. Odabereš. Platiš, odneseš kući. I,...čak se bolje isplati.

Ovako, od jednih ti ostane malo margarina; od drugih pol praška za pecivo. Od trećih nekoliko bjeljanjaka. Pa margarin uviješ u foliju; al' i kroz foliju poprimi miris hladnjače. Onda ga izvadiš, njušiš, njušiš...sve se bojeć da ćeš zbog to malo margarina pokvariti cijeli kolač. I na kraju, ipak baciš to malo margarina. Tako je i sa ostalim. Prašak za pecivo (vrećicu) presložiš po sto puta; pa onda još svežeš gumicom, a on (prašak), ipak pronađe način kako će se rasuti. O bjeljanjcima da se ne priča. Redovno se zaborave u frižideru.

Pa, sve to skoro i živa istina. Al', nigdje nema za kupiti onog mirisa u kući kad se peku kolači. A od tog mirisa nastaje kućna sreća. Zato ih ipak treba peći.

Za ove kolače ima mnogo različitih recepata. I različitih modli. I ja sam nekad bila mlada. Pa kupovala modlice najrazličitijih oblika. Leptiriće, cvjetiće, mašnice, ribice, ružice... Ne valja tako. No, te moje prve modlice meni ionako odnio rat. Poslije rata sam bila starija i po svemu mnogo iskusnija i pametnija, pa sam kupovala tako da mi budu približno jednakih debljina i veličina; da se podjednako ispeku dok su zajedno u vreloj rerni. Ti deblji oblici lakše i ispadaju iz modlica. Nekad su mi iz modlice u obliku mašnice redovno ispadala dva komada jer je kolač pukao na onom srednjem, najtanjem dijelu. Naime, tu se i prepekao.

Najbolje je kupovati modle sa razgovjetnim i širim rebrima, da se bolje peru, i... najbolje je kupovati okrugle modle, koje ćete onda moći koristiti i za pečenje košarica.

Od svih isprobanih recepata, najbolji mi je ovaj, sa masti i limunom, pa ga poklanjam i vama. Božić nam je već krenuo u susret.

Recept:

- sastojci se mjere lončićem od pola litre (volim takve recepte jer ne moram vaditi vagu i odmah jedan krš manje na stolu)

- izmiksati 3 cijela jaja

- u to dodati nešto više od 3/4 lončića mljevenog šećera, pa još malo miksati

- potom dodati ribanu koricu i sok od dva limuna, te 1 praška za pecivo

- dodati polovinu lončića mljevenih oraha

- onda dodati pun lončić svinjske masti, koju ste u zasebnoj posudi izradili i razradili vilicom (ne može mikserom, bar se meni tako zaprijetila žena koja mi je dala ovaj recept)

- onda u tu masu dodati G L A T K O G brašna, koliko primi. Bome, ako ga nemate u kući, idite u trgovinu. I ja sam išla.

- sve to dobro izmijesiti rukom, a onda ostaviti na hladnom (da tijesto odmori), bar dva sata, a može i pola dana (volim takve recepte jer imam pedeset i nešto godina i vene na nogama, pa dok tijesto odmara, bome i ja malo sjednem. Pa heklam.)

- peći u modlicama, naravno istresti iz modlica (ova tijesta sa masti ispadaju iz modlica bez problema i ne morate prethodno modlice ni mastiti ni brašniti); hladne kolače obavezno uvaljati u mljeveni šećer jer u protivnom neće otpustiti.

I, još jedna uputa:

- Za ove kolače najviše volim ovaj plavi politrenski lončić, govorila mi je žena koja mi je dala ovaj recept, pokazujući jedan stari, otucani, plavi, emajlirani lončić sa kojim ona mjeri sastojke.

Ja takvog lončića nisam imala, a ...ako vi imate, pa je još star, plav i otucan, vaše će prace ispasti još bolje nego moje.

"Kukići"

Raznese Život ljude po cijelom svijetu. Odu za boljim. Bar tako misle. Odu nakratko. Bar tako kažu. Vratit će se. Samo da zarade makar toliko da se bar struja kod kuće može platiti bez strepnje i straha. Onda Tamo kupe pokoji tanjur. Jer,....iz nečega moraju jesti. I ponešto pribora. Jer sa nečim moraju jesti. Pa nešto robe. Jer u nečemu moraju hodati. Pa pokoju sitnicu. Da utješe dušu što su morali otići daleko. Trbuhom za kruhom.

Onda im bude žao davati svaki mjesec za stanarinu. Ono što su krvavo zaradili.

– Jelde, mama, bolje da plaćam ratu za kredit, nego da suhe novce dajem za tuđi stan. Pa će mi ostati stan.

– Pa da, s tugom odgovaraju ovi od kuće.

- Stan je vrijednost. Uvijek ga lako mogu prodati, pa se odmah ranije i vratiti kući iz svijeta.

- Ma naravno, odgovaraju ovi od kuće. Kratko; što kraće. Da im uz riječi ne provale i suze. Za onima koji su otišli; za onima koje prevole. Jer su njihovi. I uvijek će biti. Bez obzira gdje stanuju i rade.

- Stanovi se uvijek traže. Lako ću ga prodati. Kad pođem kući.......

Ali,...nikada više ne pođe. I kako bi? Nabavio tamo tanjure. I pribor. I robe. I koješta za život. Našao životnog druga i podigao kredit. I kupio stan...... Nema više nazad.

Samo ih Božić spoji. Ove koji su otišli. I one koji su ostali. Rasplamsa Božić zajedništvo u njihovim srcima. Pa oni koji su otišli danima uoči Božića kupuju poklone da razvesele one koji su ostali. A oni koji su ostali danima spremaju kuću. I kuhaju. I peku. Samo ono što su voljeli oni koji su otišli. Da im za tih par dana nekako nadoknade dane koje nisu bili ovdje.

I ja sam eto ispekla ove „kukiće“ na slici. I stavila crvena srca na svaki. Nek oni sve kažu umjesto mene. Jer,....ako ja krenem. Rasplakat ću se.

Recept:

Sastojci: (šalice iste veličine)

- 1 šalica omekšalog maslaca

- 1,5 šalice šećera

- 1,5 šalice oštrog brašna

- 1/4 šalice kakao praha

- 1 šalica kuhinjske čokolade isjeckane na (krupnije) komadiće

- ¾ šalice grožđica

- ¾ šalice grubo nasjeckanih oraha

- 2 cijela jaja

- 1 žličica sode bikarbone

Postupak:

Mikserom izmiješaj maslac, šećer, jaja, vaniliju, sve dok ne bude pjenasto. Posebno izmiješati brašno, kakao, sodu (na suho), pa dodati prvoj smjesi; postepeno, žlicu po žlicu. Na kraju dodati isjeckane orahe, čokoladu i grožđice. Na dno tepsije staviti masni papir, pa malom žlicom grabiti (punu žlicu) masu, stavljati na masan papir tako da između njih bude razmak od oko 5 cm i staviti u pećnicu već ugrijanu na 180 stupnjeva. Peče se (više suši), 10 – 12 minuta.

TE KOLAČE PREVOLI MOJ SIN, KOJEG ŽELJNO ČEKAM OVIH DANA.

10. prosinca 2010. godine

Pecite sad, da ne paničarite kasnije

– Joj, pa kako Vi to sve stignete, govorila sam zadivljeno jednoj susjedi, dok je u toploj, ručkom mirisnoj i pospremljenoj kući iznosila uoči jednog Božića pred mene Božićne kolače.

- Ma, meni to ništa. Ja to za čas, odgovorila je.

- Vidiš što je žena!, pomislila sam još zadivljenije. A ne k'o ti: potrči, poleti, pa nit' spremljeno, nit skuhano, nit ispečeno. Došlo mi da se na licu mjesta, još u toj njenoj divnoj kući i pred tih njenih sto vrsta kolača, rasplačem zbog svoje sporosti, neorganiziranosti i nesposobnosti.

- Ma daj, ne budi luda. Ma samo ti nabija komplekse!, tješila me susjeda sa druge strane ceste. Pa znaš kako ona to radi?! Ona ti već početkom dvanaestog mjeseca krene sa suhim kolačima.

- Ozbiljno? A je l' joj ne otpuste do Božića?, nastavim ja zabezeknuto.

- Ma neee! Kad se ohlade, stavi ih u hladnjaču. Pa onda, kad sve isposprema i završi po kući, izvadi te kolače iz hladnjače, napirliti se, sjedne ih šećeriti i čeka ovakve bene kao što si ti naišla, da joj se dive i čude kad je to sve napravila.

– Stvarno?

- Ma kad ti kažem! Vidjela na svoje oči, nastavi moja susjeda.

– E znaš, ja ću iduće godine početi peći čim se vratim sa mora.

- E sad si ga i ti pretjerala, ljutnu se moja susjeda.

I od tada, a bilo to prije dosta godina pa do danas, ne baš odmah poslije mora, ali kad „zazvoni“ početak dvanaestog mjeseca, ja krećem. I,... čim su oni meni u hladnjači, nastaje u meni takav jedan spokoj i sigurnost, pa mi kasnije i oni filovani krasno ispadnu jer nisam nervozna, niti sam u strci.

I,...laže svatko tko tvrdi da je ispeći Božićne kolače „njemu ništa. I da on to u tili čas. I da i sve druge poslove uz to poradi“.

8. prosinca 2010. godine

„Light“ domaća svinjska mast

Nutricionisti (stručnjaci za prehranu) svjetskog glasa, već dulje vrijeme biju bitku oko toga koje su masnoće za čovjeka najmanje štetne. Otvorim jedan časopis: kuhajte na ulju! Otvorim drugi, savjetuju mast.

Pitala sam na kraju svoju Žuč. I ona se, iako amaterski, bavi ovim problemom. Kroz pola stoljeća svoga života, stekla je i dva žučna kamena. Čak i nešto pijeska. Pa valjda onda nekog vraga i zna.

- Mast, odlučno će moja Žuč.

– Mast, složila se i njena dva žučna kamena.

– Mast, složio se odmah i moj muž. Jer,...nedavno smo imali kolinje. Masti se ima, a margarin mora kupovati.

Tako suhe Božićne pravim sa masti. Utvrdila sam i omjer masti u odnosu na margarin jer su svi recepti uglavnom napisani za margarin.

Evo: masti ide u pola manje nego margarina. Dakle, tamo gdje piše jedan margarin, treba staviti 12,5 dkg g masti (jer se u receptima podrazumjeva margarin od 25 dkg)

8. kolovoz 2010. godine

Puslice sa orasima

Svi bjeljanjci koji mi kod pečenja kolača ne trebaju, ali i oni koji trebaju, ali ih primijetim u zdjeli tek kad je biskvit već ispečen, završe kao puslice sa orasima.

Recept:

U zdjeli u kojoj kuhate na pari najprije dobro i u čvrst snijeg izmiksati 3 bjeljanjka sa 25 dkg. šećera. Potom tu smjesu kuhati na pari 10 minuta (stalno miksajući). Nakon toga u zdjelu istresti 25 dkg mljevenih oraha i još miješati nekih 2-3 minute, a onda, žlicom vaditi puslice i odlagati ih na tepsiju čije dno prekrijete masnim papirom, ili tepsiju namastite. U puslicu ubosti lješnjak ili orah, pa sušiti na 200 stupnjeva, dok se ne osuši. Još tople odvojiti od papira ili tepsije. Ako ste koristili masni papir, lakše ćete ih odvojiti, a ako ste imali namašćenu tepsiju, onda ih onako podbijete sa kuhinjskom „špahtlom“.

E da, lako mi je bilo prigovarati drugima (u rubrici: rukotvorine). No, ovih dana i meni dolazi na uglede moja buduća tazbina. Napunila sam hladnjaču raznim sitnim kolačima da to ne moram raditi kada oni dođu.

A, šta se sekiram?

Imam i ja svoje bogatsvo. Onakvog sina kakvog ja imam, nema svatko. A bome ne može ni imati.

20. prosinca 2009. godine

"Bernprace" sa medom i bez oraha

Kako zvonjava zvona najavljuje početak mise, tako metalni cilik plehnatih modlica najavljuje početak pečenja Božićnih kolača. Ja uvijek krećem sa bernpracama, ali ih pečem sa medom, a bez oraha. Lako se prave, jako su fine, krasno ispadaju iz modle, dobro i dugo se drže i, što je najvažnije, uvijek dobro ispadnu pa me to ohrabri na samom početku pečenja.

Recept:

4 lončića brašna, 1 lončić masti, 1 lončić meda, 1 jaje, 1 mala žlica sode bikarbone, 1/2 vrećice cimeta i malo klinčića. To se dobro izmijesi, stavlja u modlice, ali ne do samog oboda jer od sode bikarbone malo narastu, a ako bi se punile do vrha modle, nakon pečenja bi prerasle; onda se ne bi lijepo vadile iz modle. Još vrelu modlu lagano udariti u dasku za miješenje i kolač samo ispada. Kad se ohlade, uvaljati ih u mljeveni vanil šećer, na veliku radost male Božićne vile Vanilije.

Napomena: modle ne treba mastiti već direktno u njih stavljati smjesu. Bolje je koristiti šire modle. One uske (ribice, mašnice) znaju pregoriti, a kod šećerenja pucaju.

14. rujna 2009. godine

Medenjaci

Kratko na pari izmiješati 9 cijelih jaja, 80 dkg šećera i pet velikih žlica meda. Miješati tek toliko da se to zagrije, a pri tome se i izmiješa. U veću zdjelu staviti 1 kg obavezno glatkog brašna, 4 male žlice sode bikarbone, dvije male žlice cimeta i veliku žlicu kakao praha. Izmiješati ove sastojke sa brašnom, u to uliti onu zagrijanu masu i izmiješati je sa brašnom, najprije kuhačom da Vam se ne lijepi na ruke, a potom i rukama. U toj fazi nije nužno da se potpuno i jednolično mijesi, već samo da se brašno i zagrijana masa koliko toliko pomiješaju. Tako pomiješanu masu, zajedno sa zdjelom, staviti makar dva sata u frižider. (Ja to uvijek napravim popodne ili uveče, pa mi stoji cijelu noć i tek sutra vadim). Kad je masa tako ohlađena, iz zdjele se stavlja na dasku za miješenje i tada rukama klasično i dobro izmijesi. Tijesto razvaljati na „prst debelo“ i malim čašama za rakiju vaditi okruglice. Treba izabrati čašu koja ima oštar rub; prije vađenja tih kolutića rub čašice se uroni u brašno da se ne lijepi. Kolutiće tijesta treba u tepsiju stavljati na rijetko jer će se oni od sode bikarbone povećati, pa treba nastojati da se pri pečenju ne slijepe. Tu valja pripremiti nekoliko plitkih tepsija i na njih poslagati kolutiće. Tako rerna neće biti uzalud zagrijana i neće morati „čekati Vas“ dok posložite novu tepsiju. I kad krene: jedna se peče, druge već spremne, prva se hladi i puni, druga se peče, pa hladi..... Tople medenjake uvaljati u šećer u prahu.

Uoči Božića 1982. godine bila sam friško i sretno udana mlada žena. Tek smo doselili u novi stan. Bilo je to vrijeme kada ti nisu dali posao ako ne pristaneš uzeti i stan. Još nisam bila zaposlena pa sam domaće Božićne kolače, ne samo naumila, nego na moju sramotu i obećala i mami i svekrvi. Tad još nije bilo šarenih Božićnih časopisa čak niti iz uvoza. Krenula sam od medenjaka, da stignu do Božića otpustiti. Dobila sam od poznanice recept. Veli, isproban. E da, ali isprobala ga ona, a ne ja. I ja odmah tri s mjese; nek se ima; možda ću još nekome trebati dati, a i da ne moramo mi do Božića samo gledati u njih. U veliku posudu stavila sve sastojke i zagrijani med. No, kako na mom receptu nije pisalo DA SE MASA STAVI U FRIŽIDER (žena mislila da nešto i sama znam), ja počela odmah mijesiti, točnije, boriti se sa tom ljepljivom trostrukom smjesom. Sigurno treba još brašna kad se tako lijepi za ruke, mislila sam. Pa sam ga dodavala, dodavala i dodavala; pa sam ga opet dodavala. Konačno se sa tom masom nešto moglo raditi. Premijesila sam i pažljivo, kao za svekrvu, pravila male jednolične kuglice u koje sam utiskivala cijelu orahovu jezgru, da budu finiji i ljepši. Jutro me dočekalo u tom poslu. Kad sam ih sve ispekla, bila sam zadovoljna i ponosna. Samo ne treba odustajati, govorila sam sama sebi i već ih vidjela (moje medenjake) na svekrvinom stolu. A tek kad dođu njene prijateljice?! Sigurno će me svi tražiti recept. Zadovoljno i sa puno samopoštovanja otišla sam spavati. Nakon cijele noći rada na medenjacima, imala sam puno pravo odmoriti.

Došao Božić. Medenjaci lijepi k'o slika, al' tvrdi k'o beton. Prošao Božić i došla Nova 1983. godina. Medenjaci i dalje tvrdi k'o beton. Čak još i malo tvrđi. Došao i pravoslavni Božić. Medenjaci i dalje samo lijepi i još malo, malo tvrđi. Ostavila sam ih do Uskrsa. Što vele, nada umire zadnja. Pa i za Uskrs je lijepo imati medenjake. No oni ni makac: tvrdi, pa tvrdi.

Tada sam se prestala nadati, ali ih svejedno nisam bacila. Ma ne mogu mene nadmudriti jedni obični medenjaci, koliko god bili kao da su od kamena. Za Božić 1983. godine, kada sam i dalje bila sretno udana žena, zalijepila sam na njih gajkice od svilenih traka i povješala ih na bor. Jedan nula za mene. Važno je ne odustajati, opet sam pohvalila samu sebe. Tko se zadnji smije, najslađe se smije.

Ovo sam napisala radi svih sretno udanih mladih žena koje za slijedeći Božić budu htjele svojim majkama i, napose svekrvama, ispeći po jednu smjesu medenjaka. Koristite gornji recept: medenjaci su divni, mekani i to odmah mekani. A nakit za bor već odavno nije skup pa ga kupite u trgovini. Kad Vašoj svekrvi dođu prijateljice, sigurno, ali sada zaista sigurno, sve će Vas tražiti recept. Sretno.