
Životna Radost Helenicine Bake
(Helenicina dvorišna“ kuhinja“) Pravo moja baka kaže da se od tolikog posla i ne stigne ići na more. Ja i baka stalno radimo, a kad se umorimo od radenja (posla), onda me baka vozi u tačkama, da malo
Sve objavljene priče · 904 priča

(Helenicina dvorišna“ kuhinja“) Pravo moja baka kaže da se od tolikog posla i ne stigne ići na more. Ja i baka stalno radimo, a kad se umorimo od radenja (posla), onda me baka vozi u tačkama, da malo

Bog ljudići! Stigla Helenica! Konačno. Tata stalno radio, pa radio, pa radio. Nikako krenuti. Htio on dovesti nas dvije i ranije, al' moja mama rekla da kod njegove mame ni mrtva ne ide bez njega. ??

Ah, pa ne znam ja je l' Vama trebaju ovakve bočice. Zavisi kakvi ste ljudi. Ako odilazite u goste i posjete samo sa svojom torbicom, onda Vam ne trebaju. Ni ovakve male, pa ni srednje, a kamoli velik

E sad, nemojte vi misliti da se ja i moja svekrva baš nikad nismo svađale. Ma jesmo, brate! Malo je reći sto puta. A za sve je, baš za sve i baš uvijek bila kriva moja mama, koja me je sve krivo nauč

(Tekst iz arhive) Moja svekrva bila žena seljanka, od prvog do zadnjeg dana svoga života. I od glave do pete. Bila je sretna tako. Dičila se svojim seoskim porijeklom i svojim seoskim životom.

(Priča iz arhive) Poklon traži tri stvari : najprije glavu; potom volju, a tek onda novčanik. Još prodavačica u trgovini skine sa njega cijenu, ako kažete da kupujete nekome za poklon. Ali,...sve ost

(tekst iz arhive) Svi, baš svi u goste idemo i svi, baš svi goste dočekujemo. Za provjeru, u svakoj ulozi zamislimo sebe u onoj drugoj situaciji. Tako, ako idemo u goste, zamislimo da ih dočekujemo.

Mili moj! Otkad si otišao, još se ni jednom nisam usudila otići na Tvoj „Četvrti ćošak“ (rubrika u desnom izborniku ove stranice). Bojala sam se prevelike tuge. A tuge se čuvam. I od nje bježim. Čim

-Ma,...jedna k'o ni jedna. Deset k'o ni deset!, govorila sam sama sebi dok sam proljetos kupovala maćuhice za dvorište. Bila sam nekako tužna i pretužna, pa sam na tugu dodala još deset. -Nije meni l

(Priča iz arhive) Zvali jutros naši Inozemci. Dolaze i ovo ljeto. Njih troje. - Pa po čega opet? - A što se čudiš svake godine iznova? Pa ni jedno ljeto još nisu preskočili. Znaš i sam. K

Bilo to davno. Prije nekih, pa...i tridesetak godina. Kad još nije bilo kineskih trgovina, a konfekcijska roba bila skupa i preskupa i kupovala se samo kad bi nam se ženio ili udavao netko od bliže r

Na kraju jednog sela stanovali Čovjek i Žena sa troje djece. No, čulo ih se do početka sela. I nitko, baš nitko u selu od njih nije imao mira. & Kad svi u selu orali, oni se svađali. A djeca im plaka

Drskost je i hrabrost pružiti nekome poklon. Dobro ste pročitali i nisam se zabunila. Tom ispruženom rukom u kojoj stoji dar (ovakav, ili onakav, svejedno), ulazimo u nečiju kuću. Ali i u nečije srce

Bio na svijetu jedan Čovjek. Od rodbine imao samo starog oca, a ovaj od imovine još stariju kuću. Kad mu umro otac, Čovjek proda staru kuću, pa kupi sebi fino odijelo i još finiji kaput. I cipele. Na

Kad u jednom selu umrla neka stara, životom ispaćena žena, ostalo iza nje nešto prejadne imovine i dvoje djece. Zavađene. & Nekako se preko svećenika odredilo kako, kad i gdje će sirota biti pokopana