
Vezeno Bogatstvo Božice Biličić Toth Prvi Dio
Netko veze ujutro. Netko veze više zimi. Netko pak kad se od vrućine ne može nosa iz kuće promoliti. Netko veze sam. Netko u udruzi. A Božica veze uvijek. Najprije sam upoznala njene vezene ruže. Kod
Sve objavljene priče · 904 priča

Netko veze ujutro. Netko veze više zimi. Netko pak kad se od vrućine ne može nosa iz kuće promoliti. Netko veze sam. Netko u udruzi. A Božica veze uvijek. Najprije sam upoznala njene vezene ruže. Kod

Kad je rat iz našeg sela iselio jedne i doveo druge susjede, nastojali smo pred njima biti pametniji, ljepši, složniji, bogatiji i bolji nego što smo stvarno i inače bili. Jer ovo su bili fini ljudi.

Nije bilo lako biti logoraš. Ni u ratu, ali bome ni poslije njega. Kao da je bilo nekog zamjeranja, ali i nepovjerenja spram nas logoraša. Prvo, zašto smo se dali zarobiti. Pa nas se moralo oslobađat

(Puket od lišća izradila Mira Čelec) Bila na svijetu jedna bašča. A u njoj „živjela“ jedna žena. Tu je otkako se snijeg otopio. Gnojila, štihala, grabljala, palila, sadila. Bome joj se i vidjelo. Zim

(Luster Marije Forman: lutke obučene u narodne nošnje raznih krajeva, vjera i nacija. I,...svi se drže za ruke.) Bio u našem selu jedan „Vredni“. Kad dođe ručak kod velikih poslova, mi svi požurimo z

Ljudi na selu tamo vole i biti. Spokojni su i zadovoljni na tim svojim livadama i njivama. Sve dok im u kuću ne dođe netko iz grada. Onda se uspletu i postide što su tu gdje su. I,...baš k'o za vraga

Naša kuća je bila sa jedne strane mosta, a Njegova sa druge strane. Bio je izrazito nizak čovjek. Sve je kod Njega bilo omaleno. Osim siromaštva. I puške koju su mu dali 1991. Sezala mu do zemlje. Že

Rat je imao i svoj crni, precrni humor. Počeli se tako dijeliti na privremeno korištenje prazni stanovi. Dobivali smo ih onakve kakve ih je rat ostavio iza sebe. Bilo ih je svakakvih: s podmjehurenim

Rat je i preseljavao. Bez kamiona, nosača i kutija. Što su do rata imali oni koji su otišli odavde, vidjeli smo. Što su do rata imali oni koji su doselili ovamo, nismo znali. Samo smo čuli. Od njih.

Rat je imao svoje kapilare, svoje pipke. Zavukao se i gdje smo ga očekivali i gdje nismo. Rastjerao nam stoku, namnožio divljač, iskrižao pitomo i divlje. Takvih se šteta nismo znali ni nadati. Najve

E sad, nemojte vi misliti da se ja i moja svekrva baš nikad nismo svađale. Ma jesmo, brate! Malo je reći sto puta. A za sve je, baš za sve i baš uvijek bila kriva moja mama, koja me je sve krivo nauč

Sve ovo bilo među životinjama. Nikako ljudima. Kako bi bilo među ljudima?! Šta god! & U jednoj velikoj šumi i životinje poštivale volju Božju, pa živjele životom kakav im je On namijenio. One što su

U životu je najlakše ići za masom. Kud svi, tu i ti. Pa ni brige ni pameti. Do jednom. Kažu, tu nam u bolnici rođakinja. Treba joj otići. Jedni bili već tri puta. Drugo dvoje idu svaki drugi dan, a j

Nekako odmah iza rata, dok još u našem kraju nije bilo ni trgovina, ni konca, ni časopisa sa šemama, sama sam si na platnu crtala motive koje ću vesti. Naravno da je to radila i Mala Ladica. Sve što

Mili moj! Sretna nam godišnjica braka. Trideset peta. Ne plačem. Znam da si moj i da me voliš. & I ja sam Tvoja. I samo Tvoja. I volim Te. Samo Tebe. I jedino Tebe. Neizmjerno. Bezgranično. Do Neba.