
Vikica
(Slika s interneta) Zvala se Vikica. I bilo je davno. Na samom početku moje osnovne škole. Nisam je vidjela od tada. Niti znam što joj je Život kasnije radio. Ne znam ni gdje je bila za rata. Ne znam
Sve objavljene priče · 904 priča

(Slika s interneta) Zvala se Vikica. I bilo je davno. Na samom početku moje osnovne škole. Nisam je vidjela od tada. Niti znam što joj je Život kasnije radio. Ne znam ni gdje je bila za rata. Ne znam

- Jeste oprali prozore?! Niste? Pa kako niste?! Kad mislite?! - Pusti, ženo, ljude! Oprat će! Gledaj svoja posla! & - Pusti ti mene! Ja sam Anđelica! Baš su ljudi „moja posla“. & – Ma znam! Al', stig

-Operi svu plastiku, rekla mi Svekrva uoči kolinja. -Pa oprala sam. -Pa operi još jednom. Znaš da će doći Kata. -Znam, kažem ja i operem još jednom sve plastične vane i vanice, zdjele i zdjelice, kan

Mili moj! Tako nedostaješ svaki, ama baš svaki dan. Tako nesnosno nedostaješ na rođendane. Na imendane. Tako bolno nedostaješ na svaki Uskrs. I svaki Božić. & Odlučila sam se vratiti u našu kuću. U n

(Rad sa slike je "Ladica" proizvod) Već pola godine prevrćem po starim pričama. Možda se zbog toga već i ljutite. Al', rijetko se smijem u posljednje vrijeme i ja i ljudi oko mene. A tuđih tuga nitko

(Priča iz arhive) Kolinje sam „diplomirala“ na Katedri moje svekrve. Uglavnom plačući. - Iskroji krpa od starih posteljina! Zato se i ne smije ništa bacati. Valjda te je makar to mater naučila, rekla
Kolinjska jutra u Slavoniji počinju za mrklog mraka. Domaćica „leta“ po kući, u jednom pravcu prenosi nešto pa u drugom pravcu to isto nosi nazad. Uspuhuje kao da joj cijeli svijet na leđima stoji, p

Spremale se velike karmine u našem selu. To onda ide cijelo selo. Pola ih sjedi za stolovima, a druga polovina služi jelo onoj prvoj polovini. I ja i moja svekrva išle pomagati. Muški iz kuće išli ba

-Što da ja jadna radim sa tom tvojom?, govorila je moja svekrva mome mužu, kad je mislila da je ne čujem. Nit šta može, a bome nit šta zna. -Ostavi se ti moje žene, govorio je moj premili muž, kojeg

Nekako na samom kraju groblja rasla dva čempresa. U njihovom hladu stisla se tri groba. Tri spomenika. Jedan bio od crnog, debelog mramora. I imao zlatna slova, polegnutu maslinovu grančicu i preko n

-Ma ne trebate, prijo!, rekla je moja svekrva mojoj mami. Imam ja žene. -Pa i ja sam žena, rekla je onda moja mama. -Prijo, da se ne nađete uvrijeđeni, oko kupusa treba znat'. & -Ima neko plastično b

(slika s interneta; priča iz arhive; ja još uvijek nekud "letam", a slabo mi se vidi) Nekad su u ovo doba godine Slavonci pripremali kolinja. I to je bilo važno. Jako, jako važno. I sve oko toga je b

(Priča je iz arhive, slika heklanog kukuruza je sa interneta(svaka čast i čestitke), a ja ovih dana "letam" od posla do posla, pa nema ni nove priče, ni novog ručnog rada) U svoga sam se muža bila si

(Slika je sa interneta jer,...tu gdje ja stanujem ne smiju se držati kokoši. Mada, ovo je dobra ideja i svaka čast na izvedbi) Kako na asfaltu, gdje ja sada( na žalost) živim, ništa ne uspijeva i kak

Na kućnom pragu razgovarale dvije žene. Jedna bila sa jedne strane praga. Domaćica. Druga bila sa druge strane praga. Gošća. Na odlasku. & -Joj, pa nisam Te baš ničim počastila, kaže Domaćica. - Nisi