
A Naš Već Rezi
U nadolazeću zimu uđite s LADICA PLETENINAMA -Ma ne trebate, prijo!, rekla je moja svekrva mojoj mami. Imam ja žene. -Pa i ja sam žena, rekla je onda moja mama. -Prijo, da se ne nađete uvrijeđeni, ok
Sve objavljene priče · 904 priča

U nadolazeću zimu uđite s LADICA PLETENINAMA -Ma ne trebate, prijo!, rekla je moja svekrva mojoj mami. Imam ja žene. -Pa i ja sam žena, rekla je onda moja mama. -Prijo, da se ne nađete uvrijeđeni, ok

Uđite u nadolazeću zimu sa LADICA PLETENINAMA (A, priča je iz arhive. Jesen je. Beri, spremaj, reži, zanosi, unosi, kiseli! Uostalom, moja je svekrva uvijek rekla da se prvo poslovi naprave, a onda d

(Naša Blaža sa nekima od svojih brojnih unuka) Uvijek nasmijanu, kao na ovoj slici sa unucima. Uvijek spremnu pomoći, pokloniti, utješiti, ohrabriti, naučiti. & Ostalo petero djece. Sve divni, vrijed

LADICA PLETENINE (Priča je iz arhive) U svoga sam se muža bila silno zaljubila. Voleći njega, voljela sam sve što je imalo bilo kakve veze s njim. Voljela sam njegovu kuću. Njegovo dvorište. Njegovog

LADICA PLETENINE Bože mi oprosti, al’ sve je u tom našem životu naopako. Nitko te i ne pita kako bi ti želio živjeti. Ne. Nego, evo ti život, pa si ga živi. Sviđao ti se ili ne sviđao. & Dok si mlad,

Ovo sam juče dobila od susjede: džem od šljiva kamenjara, teglica domaće”vegete”, teglica ukiseljenih ljutih papričica punjenih sirom. & Ako ništa ne praviš, nemaš ništa ni za dati. Ako ništa ne daš,
-Ako mi Ti ne pomogneš, propao sam!, reče Čovjek, skrštenih ruku gledajući u Nebo. -Što hoćeš?, reče dragi Bog, sažalivši se na očajnog Čovjeka. -Izgubio sam ugled. A bez njega mi nema života. Ni kru

(Fotografija sa interneta; biserna golubica) -Kako je bilo?, upita Žena sa bolesničkog kreveta svoga Muža, koji se upravo vratio sa hodočašća. -kao i uvijek, odgovori Muž, ne znaš je l’ ljuto, il’ tu

Stigla i kiša. Da je čovjek od muke i ljutnje i ne pogleda. Sad je, vala, mogla i ne doći. Došla valjda najaviti loženje. A što nam je suša sve spalila, to se istu i ne tiče. & No, nije zaboravila sa
Lijepo je živjeti na selu. Jako lijepo. Ali i jako teško. & Ništa na selu nije lako, a kamoli džabe. Košta čak i ono kukurikanje pijetla u ranu zoru. Pijetlu treba kokošinjac. Da ga ne odnese lisica.

(Ladica suveniri; na slici vezene kuhinjske krpe; prigodan poklon; lako se ponesu, puno toga donesu) -Ti ćeš biti bogataš, a ti siromah, reče dragi Bog dvojici ljudi pred sobom. -Dobri Bože, pa zašto
Bilo to jako, jako davno. Toliko davno, da živi ljudi i ne pamte. Živio na svijetu Čovjek i njegova Motika. Imali u kući i ića i pića u izobilju. Al', Motika imala tešku narav, pa se Čovjek odluči ra

(Ovogodišnje višnje bere naša Helena. Priča iz arhive) Ljudi na selu tamo vole i biti. Spokojni su i zadovoljni na tim svojim livadama i njivama. Sve dok im u kuću ne dođe netko iz grada. Onda se usp

(Slika s interneta) Čim su se razišli gosti sa krstitki, „prijeđe“ mali Ante preko ceste donijeti kolača i dobar komad torte meni, njegovoj prvoj susjedi. Ni dva dana iza toga, prijeđe cestu i njegov

(Slika s interneta) Bila na svijetu jedna Zemlja. I u njoj ljudi. Zemlja bila prebogata. Ljudi još bogatiji. Ali tužni i nesretni. Svi od reda. Koliko god ih ima. & Tražili sreću na sve strane. Po zl