(Slika napravljena pomoću umjetne inteligencije)

Kad je utihnuo rat, ljudi pojurili u redove.

Netko trebao potvrdu da je lud.

Drugi trebao potvrdu da nije lud.

Pa se nakon tih redova i jedan i drugi našli u redu za "penziju".

To bio najdulji red.

No, bilo i drugih redova.

Skoro bezbroj.

Red za staru garderobu.

Red za rabljeni namještaj.

Red za ulje.

Red za higijenske potrepštine.....

Red za novčanu pomoć.

I tako, bilo tih redova ne znaš im ni broja.

&

Ljudi išli od reda do reda.

I, brzo se mi i navikosmo na to.

U , tada jedinoj pekari u razrušenom gradu, kupiš ujutro tri bureka.

Od mesa.

Sitiji je , dulje "drži", a tek malo skuplji od onoga sa sirom.

I onda, prvi pojedeš ujutro, kao doručak, čim uđeš u red.

&

A kad se domogneš reda, milina.

Polako žvačeš, da ti burek dulje traje, pričaš s ljudima.

O sebi i svemu tvom, uvijek bolje nego što stvarno jest.

Pa,...nitko nije lud pričati o sebi loše.

Pa, nije da se hvališ, al', djeca ti strašna.

Sve jedno pametnije od drugog.

Sve jedno ljepše od drugog.

Doduše, i ti sam si u mladosti, pa još i sad, i lijep i pametan.

&

Onda, što si prije tog prokletog rata imao.

Ama sve.

Razumiješ ti mene.

Sve.

Baš pred sam rat i okrečio.

Tek nekoliko mjeseci prije početka rata izmijenjao kompletan namještaj.

U cijeloj kući.

Ma, šta reći?!

Svi se čudili i divili.

I eto onda, došao taj prokleti rat.

Pa se onda malo zaplačeš.

Nad sobom i svim tim što si svojim rukama krvavo stekao.

Čak i okrečio.

Pred sam rat.

Pa, spao na to da sad u redu čekaš kakvu milostinju.

&

A dok ti obrišeš suze , već netko drugi iz reda preuzme riječ.

Jer, ... i on je imao sve prije tog prokletog rata.

Ama sve.

Čak i više od ovog što maloprije pričao.

&

Ali, gdje god je red, tu je i nered.

&

Kad jedna, u žaru silnog nabrajanja spomenu kako je imala i "vešmašinu" za pranje suđa, skoči neka sa sredine reda, dođe do ove što se hvali, dobrano je zdrma i poviče, tako da su je čuli svi iz ovog reda i još sa susjednog šaltera.

-A ti si lopuža, koja je ukrala moju "mašinu" za suđe!!!

-Nisam, majke mi mrtve, povika ova čim je došla do zraka.

Pa imala sam i ja "vešmašinu " za suđe.

- Ma šta si ti imala, jado jadna ?

Nisi imala ni suđa, a kamoli "mašinu" za suđe.

Sram te bilo.

Ali, ima Boga!

Slušaj, da si mi je još danas dovezla, inače, čuvaj me se!

-Ma, ženo! Razumi! Ne mogu ti je dovesti.

Nisam ti je ukrala, matere mi mrtve.

Ja sam moju ukrala iz one trgovine kad se ide na mali most.

Još kad je počeo rat i kad su izlozi porazbijani.

Pitaj Miru Slavkovu.

Njih dvoje su mi pomogli da je dovezemo kući.

-Dobro, a koje je boje ta što si navodno ukrala iz trgovine?

-Sive, reče ova k'o iz topa.

-Pa i moja je bila siva, reče ova druga, isto k'o iz topa.

&

-Čekajte, žene, ubaci se jedan iz reda.

Te su "mašine" uglavnom sive.

Da čujemo koja je marka.

-Moja "Beko", reče ova , "mrtve joj matere".

-A tvoja?, upita čovjek iz reda ovu drugu.

-Moja bila "Gorenje".

-Pa eto, onda nije ukrala od tebe, reče čovjek iz reda.

&

Možda nije; a možda i je.

Ali, naći ću ja nju i onoga tko ju je ukrao, pa makar mi to bilo zadnje u životu, reče ova što joj "fali mašina" i vrati se na svoje mjesto u redu.

Crvena i ljuta.

&

Ostali iz reda jeli već svoj treći burek s mesom.

Svi znali gdje bila" trgovina kad se ide na mali most".

Pa se više nitko nije hvalio.