-Pa, ženo božija, pusti ih nek' idu.

Tu su, brate, od tucindana.

Pa ne možeš više stajati na nama.

Ne znaš je l' više bole članci, il' koljena, il' vene.

&

-Ma šutite vas dvije, oštro i ljuto ću ja.

Vi nemate srca!

Vi ne znate kako boli srce kad djeca odu.

Ne znamo, al' znamo kako bole žuljevi.

I kurje oči.

I pete.

Puknut ćemo po pola, ljuto će moje dvije noge.

&

-Pa puknite, još ljuće odgovorim ja.

Srce mi je ionako već puklo.

I to ne po pola, već u komadiće, zaridam ja kad je i zadnji auto moje djece izašao iz dvorišta.

&

-Ma daj, ne plači toliko, rekoše moje noge.

Sad sažalno.

Počinju ti dvije nove Turske serije.

Nove, novcate.

Sjedit ćemo lijepo uz peć, dok vatra pucketa.

Nas dvije ćemo odmarati, a ti možeš štrikati.

Ako ti dosadi štrikanje, ti onda heklaj.

Sve do Uskrsa.

Da se i nas dvije sirote malo odmorimo.

Misli malo i na nas, svoje stare i umorne noge, a ne samo na tu svoju djecu.

&

-Ma sram vas bilo!

Odmarat ćete kad mi djeca odu.

-Ma znamo, znamo; zato i kažemo neka odu.

Otekle smo, sirote, kao dvije stupe.

I kog vraga ti sad opet plačeš?

K'oda djeca plaču za tobom.

&

-Plaču, plaču, kako ne bi plakali.

Otkada im nema tate, samo mene imaju.

Kako ne bi plakali kad idu od mene.

&

Tad se moje dvije noge počele izaglasa smijati.

&

-Pa , ženo božija, oni već imaju svoju djecu.

I njihova djeca imaju djecu.

Tvoja djeca plaču za svojom djecom.

Tako je uvijek bilo i tako će uvijek biti, izmudrovaše moje noge.

&

-Nije tako, ljuto odbrusim ja!

Ne vjerujem vam.

Šta vi znate?

Vi ste obične dvije noge sa odavno razglavljenim stopalima.

E, sad si dobro rekla.

I imaj na umu da smo razglavljene.

&

-I budite razglavljene.

I bez osjećaja.

I bez roditeljske ljubavi.

Ja samo slušam svoje srce.

&

-Pa samo ti njega slušaj.

Neka te onda ono nosi, pa ćemo vidjeti do kud ćeš doći.

Mi, jadne, nosimo i tebe, ali i to tvoje srce.

Lako njemu.

Malo zaplače, ti odmah skačeš.

Malo zadrhti, ti odmah masiraš.

Malo zaboli, ti odmah po tableticu.

A mi sirote već na sebe ne ličimo i nikom ništa.

Nije briga ni tebe, ni tu tvoju djecu.

&

-Ali,...otišla su mi djeca, zaplačem opet ja toliko jako da mi se sve srce treslo.

&

-Pa šta?

Otišla, otišla.

A nas dvije smo ti ostale.

I znaš, ako nas ne počneš poštivati, i malo "prišparati", nećeš Uskrsa na nama dočekati.

Pa ti sad razmisli za kim ćeš plakati i koga ćeš slušati.

Pa nismo ni nas dvije sebe na putu našle.