-Ama, ulazi samo, povika moja susjeda, čim sam krenula izuvati moje, moram priznati, prilično blatne čizme.

Seoska je ovo kuća.

Kakvo, brate, izuvanje.

Peć na drva.

Peć, ne pretjerano čista, ali dobro pucka i grije.

Takva je i moja.

(Ne pretjerano čista, ali i ona dobro grije.

Malo grije i "kuvana"( rakija).

Grije i miriši.

A miriši i kava.

&

Nismo pravo sjele za njen mali, kuhinjski stol prekriven "vikslajmom"(plastični stolnjak) sa, sada već božićnim uzorcima, evo ti druge susjede.

-Ulazi samo, povika opet domaćica.

Kakvo izuvanje?!

Znaš da se u ovoj kući ne izuva, opet će domaćica zapovjedno, pa prinese još dvije šalice.

Jednu za kavu, a drugu za kuhanu rakiju.

&

Sad nas već bilo tri za njenim malim, kuhinjskim stolom sa božićnim uzorcima.

&

Nije se smio izuti ni susjed koji je krenuo u grad, pa skrenuo pitati je l' susjeda treba što iz grada.

-Ma sjedi samo, reče naša domaćica i odmače od zida svoj mali kuhinjski stol da se može sjesti i sa njegove četvrte strane.

Neće grad pobjeći, samo ti sjedi.

Popit ćeš s nama makar kavu, ako već ne smiješ "kuvanu".

I sjede susjed za četvrtu stranicu malog kuhinjskog stola sa božićnim uzorkom.

Popio kavu, ali i dvije "kuvane"

Ma "kuvana" k'o čaj, zaključismo svi.

&

Onda došla susjeda, pet kuća ispod nas.

Juče imala kolinje, pa donijela našoj domaćici na probu .

Ova odmah sve stavi na stol, da probamo svi.

-Više ljudi, više zna, nasmija se naša domaćica.

-De nareži luka uz to, reče onaj susjed koji je krenuo u grad.

&

Došlo poslije još dvoje ljudi.

Jedan po nekom poslu, a jedan, a jedan samo skrenuo.

Onako.

&

Krug oko stola bio sve širi, pa svi za stolom malo odmakoše stolice od malog kuhinjskog stola, da stanu i ova dvojica.

Sad su se prema stolu pružale samo naše ruke, koja po čašu, koja po čvarak, koja po komad "friške", juče napravljene krvavice.

&

I,...ništa čudno.

Jer, mi svi imamo toga što sada jedemo.

Pa će se sutra jesti za drugim kuhinjskim stolom, prekosutra za trećim...

Usput će se opet popričati, ispričati 'ko je kakvu pečenicu pripremio, kome se koliko ovaca ojanjilo, 'ko još ima stare rakije, a 'ko već prešao na novu.

I tako.

&

Dragi naši čitatelji!

Ovom pričom vam želimo blagoslovljen Božić i sretnu Novu 2 026.-u godinu.

I , naravno, puno, puno zdravlja.

Ali, ove godine i mi imamo želju.

Veliku.

Preveliku.

Važnu.

I prevažnu.

Želimo da se što više vas vratite na selo.

I živite ovako lijepo, mirno i spokojno kao mi.

Dođite na svoje djedovine.

I očevine.

Ako ih nemate, opet dođite.

Još su uvijek sela puna napuštenih imanja.

Seoske kuće, kojima se ni krov ne vidi od trnja, prodaju se za male novce.

A puno vrijede.

Ukrčite podivljale kupine, posijecite stara stabla, zaorite zemlju.

Najprije za vrt, a onda i za njivu.

I,... dalje vam mi više ništa ne trebamo željeti.

Kad propupaju mlade voćke, zasađene vašom rukom, kad procvjeta vaše cvijeće , kad zakukuriče prvi puta vaš pijetao, kad pronesu vaše kokoši ,

više vas nitko ni lancima neće otjerati sa sela.

&

Iz svog sela sve vam dobro i zdravo žele

Mala i Velika Ladica