(Priča i fotografija su iz naše arhive)

Moja mama misli da je moja bata škltica (škrtica). Najobicnija. Letla mi je to. I da meni tupuje samo neophodno. Ja bas ne lazumijem sta je to neophodno, ali mama taze da moja bata ne bi plopala da mi vec jednom tupi i tatvu idlactu (igračku). A ne da sve mola moja mama. I da bata zbod toda ne bi bila kluha gladna. Ja bas ne lazumijem ni to o tluhu (kruhu). Moj tata taze da je moja mama pametna i da joj je svata na mjestu. Mozda, ali ovaj put stvalno nije u plavu (pravu).

Moja bata je meni tupila najvecu idlactu na svijetu. Vidi se sa nased baltona. To je visota, visota idlacta (igračka). Visla od nased baltona. I od moje bate. Visla cat i od moje bate tad mene duzi (drži).

Mi se svati dan idlamo sa tom idlactom. Moja bata mene donese na balton, a na idlacti se samo pale svjetla. Bata uvijet pododi toje ce se svjetlo upaliti i uci i mene. Ja sam jos mala, pa bas i ne pododim, ali tad budem imala pet mjesesi, sidulno cu i ja biti tato pametna to moja bata.

-Vidiš, milo, sad će se upaliti crveno, veli moja eli moja bata. I upali se slveno. - Vidiš, milo, sad će žuto. E, ludi, i stvalno se upali zuto. – Onda dođe zeleno!, opet pododila moja bata. To je najdivnija idlacta toju mi je neto tupio. Moja bata taze da se zove semafol (semafor). I to onda taze da je moja bata najobicnija skltica? Tad nije. Tupila mi semafol.

Moja mama taze da to nije ni batin semafol, ni moj, nedo od ceste. Pa da nije nas, ne bi on palio svjetla tato taze moja bata.