Nismo ni sanjali, a kamoli očekivali da će prijatelji moga Tate i ove godine kartati na njegov imendan. Tata je tako volio ljude, a sad vidim kako su ljudi voljeli njega. I zato se, Tajo, silno ponosim tobom.

Došli su i rekli su: da žele. I,…ako nama ne smeta, i…ako ne remete našu tugu, zaigrali bi i ove godine. Isto onako kako su kad ih je On pozivao na svoj imendan.

Ma, kako bi nas smetalo. I nas je Tata naučio da volimo ljude.

Došli su sa dva lampiona i dva buketa cvijeća. Jer…više nema ni jednog Darka. Također divnog čovjeka.

Jednaki lapioni. I jednaki buketi. Jer…prijateljstvo se ne mjeri. Niti važe. Ili ga ima, pa je veliko i vječno. Ili ga nema. A na trakama – “Dragom prijatelju”. Dovoljno. I sve rečeno.

I bio tako turnir u kartanju. Sa imenom moga Tate. Baš na njegov imendan. Baš na Valentinovo.

“Dragi Tatini prijatelji! Dragi naši prijatelji!

Hvala vam što ste nam spasili današnji dan, Tatin imendan! Od kad ste nam rekli što planirate, mi smo ga se prestali pribojavati i počeli smo ga iščekivati! S veseljem smo tražili špilove karata, birali nagrade, prisjećali se prijašnjih turnira. S ponosom smo, a ne s tugom, razmišljali o našem Tajici.

I za to ste vi zaslužni! Nebrojeno je puta Tata rekao da se bez prijatelja ne može kroz život. I nebrojeno mi je puta pričao o vama, kako bi potvrdio koliko je važno i koliko je divno imati prijatelje! Vi ste mu bili najdraži i najbolji. Toliko ste mu puta pritrčali u pomoć. Onako iskreno i prijateljski. Toliko ste ga puta utješili, razveselili, zadivili. Volio je baš sve s vama. I raditi i odmarati. Uvijek se veselio kolinjima, i svojima i vašima. Radilo se, ali se tome i veselilo - jer ste bili svi zajedno. Kako se kaže - kava, rakija, pa raspored. Volio je i odmarati s vama - na pivo kod Bube ili pak gemišt u nečijem dvorištu pod brajdom. Volio vas je svakog ponaosob, ali i sve zajedno, kao društvo. Uživao je pripremajući turnir, i to ne toliko zbog samog kartanja koliko zbog druženja.

Hvala vam što ste mom Tati bili tako divni prijatelji! Hvala vam što ste ga zvali na kolinja i kada vam više, zbog bolesti, nije mogao pomoći. I hvala vam što ste ga zvali u vaše dvorište, pod brajdu, i kad više nije smio piti gemišt. Hvala vam što ste brinuli za njega onom istinskom, prijateljskom ljubavlju.

I hvala vam što mu ne date otići! Jer, evo vas tu - na Turniru u beli Zdravka Osmaka, kartate na Njegov imendan, po Njegovim pravilima, Njemu u spomen. Dok god ste vi tu, dok god smo mi tu, i Tata je tu. Hvala vam, neopisivo vam hvala što ga čuvate i što ga ne zaboravljate. Istina je kad kažu da se bogatstvo ne mjeri novcem već brojem pravih prijatelja. A moj Tata je po tome bio i ostao najbogatiji čovjek na svijetu!

I na kraju, zamolila bih vas još jednu stvar. S obzirom da je danas Tatin imendan, a moj je Tata čovjek veseljak i čovjek od pjesme, molim vas da mi se pridružite i da otpjevamo Tati njegovu pjesmu - "Kad bi ove ruže malo". Pjevajte samnom i pjevajte glasno, da nas i On čuje. A ja sam sigurna da će nam se onda i on sam pridružiti.”

Dobro si govorio, Tata. Ljudi su dobri. I ništa bez njih.

FOTOGALERIJA:

Pobjednici:

Drugo mjesto:

Treće mjesto: