- Ja sam trudna, a gospodin našao drugu!, urlikala je pijana djevojka jutros oko šest, prolazeći sa nekim mladićem kraj moje kuće.

- Šuti! ,umirivao ju je mladić. Ljudi još spavaju.

- Nek spavaju, j... mi se. Daj mi taj upaljač!

- Onda urliči! I meni se j...! Uostalom, rekao sam ti da se riješiš tog djeteta. Ni sama ne znaš čije je.

Pa zašto si trudna, jadno dijete?!

I što ćeš u ovo doba na ulici? I zašto pijana, ako si već trudna? I,...zašto pušiš, ako znaš da si trudna?

Žao mi je!

Ali, Tebi se više ne može pomoći. Da sam Te makar mogla zaustaviti sinoć. I svih ranijih večeri, kad si sa bocom kole odlazila u mračni drvored na kraju ulice.

Znam da me ne bi poslušala. Nisi ni svoju mamu, a kamoli da bi mene.

Za Tebe više nema djevojačkih snova. Ni čari mladenačkih zabavljanja. Vjerojatno ni školovanja. Ni dobrog zanimanja. Ni bijele vjenčanice. Ni prave ljubavi. Ni sretnog braka. Ni ljubavi do kraja života.

Ne ljuti se, ali tako je.

Vidjet ćeš to i sama.

Ako ne pobaciš, rodit će se dijete, koje ne treba ni Tebi, a kamoli nekom drugom.

Nagrnut će sažalni rođaci i susjedi sa iznošenom dječjom odjećom.

Zahvaljivat ćeš. Jer druge nemaš. I ne možeš kupiti. Jer nećeš raditi. Jer ništa nisi završila. I za ništa se nisi obučila.

S djetetom će rasti i Tvoja ljutnja.

Bit će Ti krivo za sve.

Što nisi završila školu. Što nemaš posla. Što ne možeš i Ti s prijateljicama na kavu. Što zapravo više i nemaš prijateljica.

S djetetom će rasti i njegova ljutnja.

Što nema oca; što ga djeca zadirkuju; što ide u školu u tuđoj, iznošenoj robi; što živi s Tobom kod bake i dide. Što mu se otac ne javlja. I ne pita za njega. Što mu nikad nije ništa poslao za rođendan.

Za sve ćeš biti kriva Ti.

Žao mi je! Ali tako će biti!

Ne zamjeri, ne pišem ovo zbog Tebe. Tebi se više ne može pomoći.

Pišem ovo ovako grubo i istinito, zbog svih djevojčica i djevojaka, koje će još večeras krenuti u hladan mrak. Neke sa bocom kole, da je pomiješaju sa vinom.

I tko zna čim.

Neke sa bocom vina. Da je pomiješaju sa kolom.

I tko zna čim.