Prema nikom ne treba imati predrasude. Pa ni prema kolačima. To što su njih pekle još bake od vaših baka, ne umanjuje im ni okus; ni izgled; ni važnost. Čak povijesnu. Uz njih se ženilo, krstilo i sahranjivalo. Božić proslavljalo.

- Tko još danas više peče kolače?!, pitala me kroz porugu jedna žena. Ima svakakvih, nastavila je dalje. Na svakom “ćošku“. I u svakoj trgovini. Kakvih hoćeš. S kremom. Bez kreme. Sitnih. Prhkih. Odabereš. Platiš, odneseš kući. I,...čak se bolje isplati.

Ovako, od jednih ti ostane malo margarina; od drugih pol praška za pecivo. Od trećih nekoliko bjeljanjaka. Pa margarin uviješ u foliju; al' i kroz foliju poprimi miris hladnjače. Onda ga izvadiš, njušiš, njušiš...sve se bojeć da ćeš zbog to malo margarina pokvariti cijeli kolač. I na kraju, ipak baciš to malo margarina. Tako je i sa ostalim. Prašak za pecivo (vrećicu) presložiš po sto puta; pa onda još svežeš gumicom, a on (prašak), ipak pronađe način kako će se rasuti. O bjeljanjcima da se ne priča. Redovno se zaborave u frižideru.

Pa, sve to skoro i živa istina. Al', nigdje nema za kupiti onog mirisa u kući kad se peku kolači. A od tog mirisa nastaje kućna sreća. Zato ih ipak treba peći.

Za ove kolače ima mnogo različitih recepata. I različitih modli. I ja sam nekad bila mlada. Pa kupovala modlice najrazličitijih oblika. Leptiriće, cvjetiće, mašnice, ribice, ružice... Ne valja tako. No, te moje prve modlice meni ionako odnio rat. Poslije rata sam bila starija i po svemu mnogo iskusnija i pametnija, pa sam kupovala tako da mi budu približno jednakih debljina i veličina; da se podjednako ispeku dok su zajedno u vreloj rerni. Ti deblji oblici lakše i ispadaju iz modlica. Nekad su mi iz modlice u obliku mašnice redovno ispadala dva komada jer je kolač pukao na onom srednjem, najtanjem dijelu. Naime, tu se i prepekao.

Najbolje je kupovati modle sa razgovjetnim i širim rebrima, da se bolje peru, i...najbolje je kupovati okrugle modle, koje ćete onda moći koristiti i za pečenje košarica.

Od svih isprobanih recepata, najbolji mi je ovaj, sa masti i limunom, pa ga poklanjam i vama. Božić nam je već krenuo u susret.

Recept:

• - sastojci se mjere lončićem od pola litre (volim takve recepte jer ne moram vaditi vagu i odmah jedan krš manje na stolu)
• - izmiksati 3 cijela jaja
• - u to dodati nešto više od 3/4 lončića mljevenog šećera, pa još malo miksati
• - potom dodati ribanu koricu i sok od dva limuna, te 1/2 praška za pecivo
• - dodati polovinu lončića mljevenih oraha
• - onda dodati pun lončić svinjske masti, koju ste u zasebnoj posudi izradili i razradili vilicom (ne može mikserom, bar se meni tako zaprijetila žena koja mi je dala ovaj recept)
• - onda u tu masu dodati G L A T K O G brašna, koliko primi. Bome, ako ga nemate u kući, idite u trgovinu. I ja sam išla.
• - sve to dobro izmijesiti rukom, a onda ostaviti na hladnom (da tijesto odmori), bar dva sata, a može i pola dana (volim takve recepte jer imam pedeset i nešto godina i vene na nogama, pa dok tijesto odmara, bome i ja malo sjednem. Pa heklam.)
• - peći u modlicama, naravno istresti iz modlica (ova tijesta sa masti ispadaju iz modlica bez problema i ne morate prethodno modlice ni mastiti ni brašniti); hladne kolače obavezno uvaljati u mljeveni šećer jer u protivnom neće otpustiti.

I, još jedna uputa:

- Za ove kolače najviše volim ovaj plavi politrenski lončić, govorila mi je žena koja mi je dala ovaj recept, pokazujući jedan stari, otucani, plavi, emajlirani lončić sa kojim ona mjeri sastojke.

Ja takvog lončića nisam imala, a ...ako vi imate, pa je još star, plav i otucan, vaše će prace ispasti još bolje nego moje.