Da bude bolja od prošle. Da bude puno, puno, puno bolja od prošle.

Bili izbori. Promijenila se Vlada. Sabor.
Nekom pravo. Nekom krivo. Nama svejedno.
Iznose programe. Obećavaju. Netko im vjeruje. Netko ne vjeruje.
Mi još ne znamo. Predaleko su nam. Nek rade. Vidjet ćemo. Ako budu dobri, mi ćemo ih prvi pohvaliti.

A jesmo li se promijenili Mi?!
Mi mali, obični ljudi?
Ne znamo.
U ovom našem malom, još uvijek razrušenom gradu, iz kojeg svi odlaze i u kojeg nitko ne dolazi, danonoćno praskaju petarde.
Otkuda djeci novaca za petarde, kad u cijelom gradu (,koji se samo tako ostao zvati), nema ni jednog tvorničkog dimnjaka?
I,...što ta djeca rade na ulici i u ponoć; i iza ponoći; i do samog jutra?
Čija su to djeca i kome pred svitanje idu pijana kući?! Spavati cijeli naredni dan.
NAŠA SU TO DJECA. U NAŠE SE KUĆE VRAĆAJU.
I,...tko hrani tu djecu, koja su dorasla opijanju, a nisu dorasla radu i zarađivanju?!
MI IH HRANIMO.

A tko smo Mi?! I što je s nama?!
Nas nitko ne bira. Ni ne smjenjuje. Ali se i mi moramo mijenjati. Sami sebe. I jedni druge.
Štedjeti. Ali i raditi. Vidite da je pet do dvanaest.

Stoga, dragi naši čitatelji i posjetitelji!
Neka vam slijedeća godina bude puno, puno, puno bolja od ove prošle.
Ako ne radite, da nađete posao. Ako ste bolesni, da što prije ozdravite. Ako ste tužni, da vas što prije netko razveseli.
Da nam se svima skupa vrati optimizam, polet, vjera u sebe i ljude oko sebe.

Uredništvo