- Neka Ti ovo bude kuća. Budi u njoj, pa ćeš i biti sretan u njoj.
A ovo neka Ti bude oko kuće. Imaš livadu. Imaš oranicu. Imaš šumu. Šuma će Te i grijati i hraniti. I zemlja će Te hraniti. Livada će hraniti Tvoju stoku, pa se i opet ne boj gladi.
I ode dragi Bog, sretan i spokojan što je Čovjeku ostavio baš sve što mu za život treba.

Godinama i stoljećima bilo tako.
Al' onda jednom, napravi Čovjek sebi grad.
- Gledaj, Bože, što sam ja sebi stvorio! Kakva šuma za grijanje?!
Bože, ja sam izmislio dugme. Samo ga okreneš, i već ti je toplo.
Ne zamjeri, Bože, al' ja sam pametniji od Tebe, iako si me Ti stvorio. A,... gledaj moja postignuća, pa sam ocijeni.
Vidi, čaj kupujem u filter vrećicama; ne moram se priginjati i brati ga po livadama. Mlijeko kupim u tetrapaku. Nema paše, košnje, krava, smrada. Samo ga istočiš u čašu.
Znaš li Ti, Bože, što je to uopće tetrapak?!
Pa ne znaš. Znam da ne znaš. A znaš li što je trgovina? Trgovački lanac? Ni to ne znaš.
Eto vidiš, Bože, da sam ja, Stvoreni, nadmašio Tebe stvoritelja.
A i znaš! Ni nisi baš bio pošten prema meni. Ti se lijepo smjestio gore na nebo, u Raj, a mene Čovjeka stavio na zemlju. Pa nek se priginjem zemlji po sto puta u danu: sad po drvo; sad po sjeme; sad po plodove; sad da uzorem; sad da pognojim. I još bi da Ti se zato molim i zahvaljujem. Taman posla. Nisam ni ja toliko bedast.

Bog sa neba samo tužno slušao. I gledao kako se Čovjek bahati na zemlji, huli i uništava sve što je od Boga dobio.

Ti si, Bože, kriv za sve, poviče Čovjek nakon nekog vremena prijeteći rukom prema nebu.
Ti si, Bože, napravio krizu. Meni za inat. Priznaj. I kaznu što sam otišao sa onih tvojih livadetina i one tvoje zemljurine, koju si mi dao. Što je Ti nisi orao kad je tako veličaš?!
Sad mi pošalji novaca. I to puno i brzo. Željan sam mlijeka. I hladno mi je.
Znaš li ti uopće, Bože, što je to potrošačka košarica. I koliko ona košta. I da ja nemam ni približno toliko. Znaš li ti, Bože, koliko ja uopće plaćam grijanje?! Ne znaš! Naravno da ne znaš. Ti si sebe smjestio na nebo. U Raj. Tamo je toplo.
Bože, moraš mi poslati novaca. I to puno. Da platim račune. I onda kupim hranu. Moraš. Ti si moj stvoritelj. Moraš mi pomoći. Čekat ću Te na nekoj od gradskih ulica. Ma, naći ćeš me, kako me ne bi našao. Zašto si uopće onda Bog, ako me ne možeš naći. Vidjet ćeš. Tamo gdje ima jako puno ljudi, tamo sam i ja. Vikat ćemo. Vidjet ćeš nas još iz daleka.

Negdje se u daljini zatrese zemlja.
- Potres!, kažu ljudi.