- Što ćemo, ženo?! Ovaj put će stvarno isključiti!

- Bože sramote, odgovori žena. A da pitaš kuma Ivu?

- Ma nema! Pitao sam. Nitko ti više nema, a oni koji imaju boje se da im nećeš vratiti pa ni oni ne daju.

- Da probaš kod onog Steve što stanuje kraj željezničke stanice. Kažu da hoće dati i da ne traži kamate.

I nije tražio, Bog ga blagoslovio. Vratit će se kad se proda tele, složiše se obojica.

Svinje ciče; svinjac bi razgulile od gladi, a gospo'n Stevo se usjeo k'o da se zalijepio za stolicu. Kaže, dogovorio se sa ženom da će je tu čekati. Ona otišla kod šnajderice. A i paše mu ovaj seoski zrak.

Ubrzo gospo'n Stevo nije mogao bez tog seoskog zraka. Ovima se siromacima već kosa na glavi dizala kad bi autom zavezao u dvorište. Al' šta će?! Dug je dug. Ma nisu oni imali ništa protiv čovjeka. Kako bi platili onoliki dug za struju da njega nije bilo. Al', selo je to. Na selu se ne sjedi. Na selu se ne možeš ni zaključati. Ni pritajiti. Jer si svagdje samo ne u kući. Pa,... i da zađeš u kuću; čak i da se zaključaš; odaju te kokoši koje su širom dvorišta i zna se da ćeš najkasnije predveče doći. Da ih nahraniš i zatvoriš. I da moraš doći napojiti, nahraniti, naštrajati, pomusti..... A onaj tko nije seljak kao ti, ima vremena čekati, pa ako treba i doveče. I tad si njegov.

Pasala gospo'n Stevi i njihova šljivovica. I kobasica. Nema mu draže iza hladne rakijice malo prezalogajiti. Pa onda to opet presjeći rakijicom; da bolje „šmeka“. A sve polako. Da uživaš. Ne živi se sto godina, znao je govoriti između zalogaja. I zbog probave je tako bolje, poučavao ih je.

Kad su se potrošile kobasice, načeli ovi šunku.

- Ma nema ti ništa ljepše od prave seoske šunke, govorio je gospo'n Stevo. Samo se na domaćoj šunki osjeti dim.

I tako skoro svaki dan dolazio gospo'n Stevo i njegova gospođa. Što na friški zrak, što baš prolazili negdje u blizini pa, gdje da ne skrenu, ili, baš ih zvali neki drugi pa ti drugi nisu bili kod kuće; ili... baš vele jedan drugom „pa idemo malo do njih da vidimo što rade“....

Naraslo konačno i to nesretno tele. Ovi ga prodali, pa odmah odnijeli da plate dug. No, gospon Stevo nastavio dolaziti. Pa, Bože, jesu li sad prijatelji ili nisu?

- Ti si rekla nek idem od njega tražiti novce, ljutito je govorio muž. Eto ti ga sad. Sjedi s njim i tom njegovom. Pritači im i prirezuj; stotinu im gromova!

- Pa mislila sam......., odgovori žena....

- Ma da si ti šta mislila, nikad me k njima ne bi slala. Proklet bio dan kad sam te poslušao i na njegova vrata zakucao. Prisjela nam struja; od jednog teleta smo im vratili, a drugo su nam izjeli, stotinu im gromova! Više ni 'ladne vode kod kuće ne piju. Zato i imaju za posuđivanje, paraziti jedni.

- Kakva to galama kod vas?

- Ma, ništa, baš ja pričam ženi kako se ovan u mene počeo zalijetati; fasovat će noža.

– Sjed'te, gospon Stevo! Jeste za rakijicu?

- Samo ako je hladna! Ja i žena baš prolazili ovuda, pa reko', 'ajmo skrenut da vidimo što radite..................