Odavno me vrijeđa svaki dodir na srednji prst desne ruke. Doslovno je izboden od igle.

Eh, sad bih već i ja nekoj mladoj i lijepoj djevojci mogla biti kuma, nasmijem se sama sebi i u sebi ???

Sjetila sam se jedne bajke koju sam čitala davno. Ispričat ću Vam se za eventualne pogreške, koje možda prepozna netko tko je to čitao u skorije vrijeme. Možda sam zaboravila koji odlomak, ili koju stranicu. No, poantu pamtim, a sadržaj ću malo inprovizirati.

Naravno, u davno, davno vrijeme, bila jedna daleka zemlja smještena (ne nužno), iza sedam brda, sedam dolina i sedam mora. U toj zemlji živio jedan prelijepi kraljević kojem je njegov otac Kralj tražio još preljepšiju i naravno, što bogatiju mladu kraljevnu.

Kralj tražio, a kraljević već našao. Bila ona lijepa i prelijepa. Pričalo se čak i da je kraljevna, ali bez bogatstva. Majka joj navodno umrla pri porodu, a otac se, kako to biva u svim normalnim bajkama, oženio drugom, pa ovoj siroti više nije bilo mjesta na tom siromašnom dvoru, al' ipak dvoru.

Nego, imala ona tri stare kume sa kojima je živjela u blizini dvora mladog kraljevića sa početka priče, pa je on tako i vidio i zaljubio se u nju.

Kume joj bile dobre i predobre. Jedna bila prelja, druga bila tkalja, treća bila švelja. Od tog svog rada živjele njih tri i to njihovo kumče. Sve tri žene imale dobro i predobro srce, al' sve tri bile ružne i preružne, sve ne znaš koja ružnija od koje. Djevojka u njima vidjela samo dobrotu, pa joj njihova ružnoća nije smetala.

I.... da sad malo pobrzam stvar...Mladi Kraljević baš zapeo za tu mladu djevojku, ne htijući ni jednu drugu ni gledati, a kamoli ženiti. Kad njegov otac čuo da je to neko kumče i posvojče onih starih i ružnih babetina što stanuju u trošnoj kući na kraju kraljevskog imanja, reče sinu kraljeviću.

- Dobro, ako ćeš se ženiti baš iz takve kuće, moramo prvo vidjeti po čemu je ta tvoja izabranica toliko posebna da si se baš u nju zagledao.

I da ne duljim, ionako znate kako to u bajkama ide, dovedu mladu djevojku u jednu pregolemu salu punu vune i zapovijede joj da svu vunu do jutra isprede, inače da će je otjerati, da je kraljević više nikada ne vidi i ne nađe. A, ako isprede, moći će se udati za kraljevića. A ona sirota nikad prela nije. Kume sve radile za nju jer su je sve tri jako voljele. Djevojka bila samo lijepa, mila i dobra. No, ispalo to dobro. Kad pala noć, došla djevojci kuma prelja i sve joj to do jutra isprela. Ujutro se iskrala pa to ispalo da sve djevojka isprela. Kad kralj vidio toliku pređu, za drugu noć joj zapovijedi sve to istkati. A ona jadna nikad tkala nije. I to dobro ispalo. Sve istkala kuma tkalja. Treću noć kuma švelja to sve sašila, a onda nabrzo bilo veliko, kraljevsko vjenčanje.

Kralj ne dade da dođu i kume na vjenčanje. A djevojka, ne samo da se bez njih nije htjela vjenčati, već zapela da njih tri baš kraj nje moraju sjediti jer su joj jedina rodbina. I tako bilo.

Za večerom, pita mladi kraljević kumu prelju što joj je to bilo kad joj se donja usnica presavila i spustila do vrata. To mi je od predenja.

Pogleda kraljević u prelijepe usnice svoje mlade žene i kaže: „Ti više nikada ne smiješ presti!“

Onda kraljević pitao kumu švelju zašto su joj prsti tako natečeni i izbodeni.......

- Od šivaće igle, odgovori kuma švelja. Dok sam si posašivala i poizvezla što je u životu trebalo, prsti se tako izobličili, izboli, pocrvenjeli, natekli. Sad ih dotaći ne smijem.

Pogleda kraljević u prenježne ruke svoje mlade i lijepe žene, u duge, tanke i fino oblikovane prste, pa joj veli: “Ti više nikad ne smiješ uzeti iglu u ruke!“

Pa eto dakle: živjeli oni dugo i sretno kako to i bude u bajkama, a.... ako netko treba kumu, ja sam tu. Sav mi je prst izboden od igala. A ne znam na napršnjak.