Bliži se Uskrs. Treba “farbati“ jaja. Čak i ako su djeca odrasla? Naravno! Čak i ako neće moći doći za Uskrs? Opet naravno! Imate sebe. Vi ćete biti za Uskrs. Ovaj Uskrs koji nadolazi u Vašu kuću, Vaš je Uskrs. Dočekujte ga, spremajte, pripremajte, pecite, farbajte, štirkajte, nešto malo i kupujte. U množini tih glagola i između njih, naći ćete životnu radost.

Život je tako krasno „podijeljen“. Pogledajte samo kalendar, hoćete svjetovni, hoćete crkveni. Ako ste sve lijepo ukrasili za Božić, imat ćete pune ruke posla pospremati to. Kuglice, svaku u svoju kutiju, božićne figurice, bezbrojne crvene krpice koje su trebale za pod ovo, za pod ono, svijeće, lampice, produžne kablove, adventske kalendarčiće, djeda mraziće i anđelčiće. I taman, kad se uspravite, operete ruke od svega toga, evo nam poklada.

Djeca su otišla, maske ne treba vaditi iz spremišta. E, da, ali krofne valja peći. Moram priznati da to za sva moja prošla desetljeća nisam savladala. Stavljala sam u njih i rakije, i ruma, i limunove korice, i sve što bih od žena čula ili u časopisima pročitala. Znala sam: moraju biti lagane, pune rupa iznutra, sa bijelim vjenčićem po sredini. Ali, moje krofne to nisu znale. Bile su tako bezobrazno i izdajnički teške, ponirale su „do tjemena“ u ulje. Ma kakva crta.

No dobro. Zapravo nije dobro. Ali, ne bi bilo dobro ni da ih nisam pekla. Pa poklade moraju biti i u mojoj kući. S crtom ili bez crte na krofnama. I... baš se nikada nisu bacile. Ja nisam znala staviti u njih fil, ali smo u to vrijeme još uvijek imali prošlogodišnjeg pekmeza, pa smo si to namazali preko njih.

Iza poklada treba velikom brzinom poraditi nešto po vani, koliko vrijeme da. A ima se svašta. Okrečiti debla stabala u bijelo, pa kada ispod zazeleni trava, a poslije i krošnje nestanu u svom bijelom cvatu, nećete pogleda moći odvojiti od njih. Cvijeće treba iznijeti, čak i optrgati i porezati, ali ga obavezno još staviti pod krov. Ja svoje iznosim na svako proljetno sunce. Pri tom osjećam sreću jer „sam mu ugodila“. Uveče ga ponovo unosim pod krov i opet osjećam sreću jer sam ga spremila i zaštitila.