Čokoladnu fleku na mojoj vjenčanoj haljini oprala je moja mama, kojoj je život bio sve samo ne bajka, i koja cijeli život vuče i rinta za sve nas, a nitko joj ni hvala ne kaže i koja, da se za zelen bor uhvati, i on bi se osušio, kakve je ona sreće, i koja se samo pitala što će joj se još taj dan desiti, kao da nema tog cirkusa već preko glave.
- Samo me zanima kako ćeš se ti, danas-sutra o familiji brinuti kad si ni haljinu ne možeš obući, a da ne napraviš neku štetu.
& &
Prošlo već dva, a mladoženjini se ne čuju.
Iza pola tri evo ti tatine sestre.
U jednoj ruci nosi pečenu tortu, a u drugoj plastičnu posudu sa filom.
- Kad bi mi samo dali jedan veći nož, brzo ću je nafilovati, reče moja tetka sa tatine strane i krene prema meni.
&
- Ne prilazi, cikne moja mama.
Sad sam jednu fleku sa nje teško oprala.
Ipak joj dade neki nož da "namrlja tu svoju tortu, kad je već nije bila kadra kod svoje kuće završiti, pa ćemo je sada svi ovdje morati obilaziti, mada nam ta torta nije ni trebala, nit smo na nju računali jer smo mi sebi kolače napravili i kud bi moja mama došla da je ona čekala na tu tortu".
&
Ni u tri sata mladoženjinih još nema.
&
- Znala sam ja da se od njih može svašta očekivati.
Sad ovoliki krvavi trošak,a mladoženje nema.
I sramota.
I šta će ljudi reći.
Mene bogami, nikad nisu imali zašta ogovarati!
A vidi sad?
&
- Ma smiri se, ženo, doći će, govorio je moj tata.
Možda su okasnili zbog nevremena.
Pa vidiš kakvo je zlo vani. Spojilo se nebo i zemlja od grmljavine i oluje.
&
- Vraga će crnog doći.
Da su mislili doći, već bi došli.
Imaju valjda kišobrane.
Jesi ti lud, ili si slijep?
Je l' ti vidiš koliko ima sati.
Ma to je sve ona njegova mater.....znala sam ja čim sam je vidjela.
A i pričali su meni ljudi da onom svom traži curu iz njihovog sela.
A ti si glupan govorio :
- Fini ljudi, pošteni ljudi. Evo ti sad i njihove finoće i njihovog poštenja!
Joj, jadna ja, da bar ova moja nije tu prokletu haljinu zaflekala!
Mogli smo je vratiti.
Ili preprodati.
Joj, šta sam ja jadna Bogu zgriješila da me ovako kažnjava?!, zapomagala je moja mama.
&
Suze su mi bile spremne k'o zapeta puška, ali su se bojale moje mame ako padnu na haljinu.
Kazaljke na satu su išle, išle....
&
Onda je u kuću skoro utrčala ona krmača od mamine sestre.
- Pa šta je ovo?! Jesu to svatovi ili sprovod, podvikne ona, onda odmah i podvrisne, pa započe neku glupu pjesmu, prinoseći mojoj mami harmoniku.
Moja mama svira harmoniku, ali amaterski jer njeni roditelji nisu imali novaca da je školuju, a bome, i ovaj Njen baš ne voli da ona svira.
Mama ipak prihvati harmoniku, valjda da se i sama malo smiri, pa da će pratiti svoju sestru, „ iako je nju skoro nemoguće pratiti jer ona sluha nema, ali joj to njihovi mama i tata nikad nisu htjeli reći da ne bude ljubomorna na moju mamu, pa ona tako zjače cijeli život k'o da je najpametnija, a moja sirota mama neka to onda kako zna prati sa harmonikom„.
&
– Ma nije trebala svirati.
Ako mladoženja stvarno ne dođe, bit će još veća sramota što se tu čuje svirka, reče tatina sestra koja je, zbog ove izvanredne situacije, odustala od završavanja svoje torte jer....kako je vidjeti, torta ionako neće trebati.
&
Meni su prišli mamini rođaci iz Osijeka.
Baš kod njih bio nedavno takav slučaj da mladoženja nije došao.
Ta se mladenka nabrzo udala za jednog drugog i bila sa njim sto puta, ma zapravo, tisuću puta sretnija nego što bi bila sa onim koji joj nije došao.
Nešto slično bilo i u Rijeci, potvrdiše tatini rođaci iz Rijeke.
I ta mladenka iz Rijeke kaže da je presretna sa ovim sa kojim je sada.
Imaju i dvoje preslatke djece.
A njegova mama, ma sve joj kupuje i ne zna šta bi joj dala.....
- Ma, dijete, vrijeme liječi sve rane, reče moj tata i sažalno me primi za ruku.
Nek mu bude ta Gordana, a mi ćemo tebi naći pravog dečka, nastavi moj tata kojemu je očito netko uz put dao čašicu rakije.Ili ju je uzeo sam od muke što se ova njegova opet dograbila harmonike .
&
Hvala dragom Bogu,ipak su došli.
Ali sa dobar sat zakašnjenja.
Moj budući muž morao ići u susjedni grad po moj vjenčani puket.
Zapravo, puketić.
Kod rodice moje buduće svekrve.
A rodica ga zaboravila napraviti.
Pa još u jedan zatvorila cvjećarnu jer je bila subota.
A moj budući muž došao u dva.
Pa je onda morao ići njenoj kući, dovesti rodicu u cvjećarnu, pa dok je ona onda napravila puket.
Zapravo puketić.
Pa onda, dok je moj budući muž platio puket (zapravo puketić), morao je još odvesti rodicu kući. I dok se on onda sa puketom, zapravo puketićem, vratio kući, zakasnio dobar sat.
&
Dok je onda moja buduća svekrva u svemu tome vidjela nebesku poruku, (jer ne bi inače njena rodica zaboravila napraviti puket. One su od mladosti dobre bile.), već to dragi Bog poručuje da tu vezu ne odobrava i kako ja nisam za njenog sina, a što ona već odavno zna i govori, i da još uvijek nije kasno da se moj budući muž opameti i da posluša svoju majku, koja bi mu oči svoje dala i koja živi za njega i kojoj je njegova sreća najvažnija na svijetu,
i da je dovoljno da se svatove samo okrene prema kum Ljubinoj kući.
Svatovi ionako ne znaju tko je mlada i njima je jedino bitno da ima mesine, a Gordana bi se za tili čas obukla.
Sigurno ima kakvu bijelu haljinu u ormaru.
Danas ionako nose na vjenčanja i kratke i dugačke vjenčanice.
I dok se onda moj budući muž ponovo naljutio na moju buduću svekrvu i pitao misli li ona ikad prestati s tim, bilo već skoro pola pet kad su došli.
&
- Zbog toga se toliko kasnilo?!, poviče moja mama pokazujući na puket.
Zapravo puketić.
Takva tri cvjetića sam ti mogla i ja kupiti.
Kad već nisu htjeli kupiti vjenčanicu, mogli su makar pošten puket kupiti.
A njegova mater se onoliko izveličavala da je običaj, da će oni puket.....
&
- Ma baš je prekrasan puket, ustvrdila sam ja.
Ja sam oduvijek željela mali puket za vjenčanje.
A vidi, čak je i kiša prestala.
To je neki znak.
&
- Je, znak je da se dobrano ispadala, pa je zato stala, odvrati moja mama.
&
Kako se dosta kasnilo, nije bilo vremena za neke ceremonije.
Moja mama je svirala i pjevala da se zna da su svatovi, a ne sprovod, ja sam bila obučena i mogli smo krenuti.
&
Tu mojoj mami priđe ona krmačetina od njene sestre i strogo će na nju da nek prestane svirati i pjevati dok joj dijete izlazi iz dvorišta jer će još oni njegovi pomisliti da sam ja tko zna kakva cura kad nitko za mnom ne plače.
&
– Plači ti, izdere se na nju moja mama.
Ionako si se uvijek pravila pametnija od mene.
Nisam ja robot: sad sviraj, sad plači.
Kako se dami prohtije.
&
Dok sam sjedala u auto za mladence još sam čula da je mojoj mami odavno dosta moje tetke sa mamine strane, da se tetka uvijek pravila glavnom, al 'da sada bome ne može biti po njenom i da sada moja mama udaje kćer, a ne tetka i da se tetka nema šta miješati i mojoj mami suflirati hoće li ona plakati za svojim djetetom ili će pjevati, jer je ona, moja mama othranila svoje dijete, a ne tetka.
I to krvavo othranila.
I još krvavije otškolovala. ..........
(NASTAVIT ĆE SE )