08.ožujak, 2010.
Podloge za kalemljenje
Prošle subote smo, Darko i ja uzimali plemke nekih jabuka i krušaka za ovogodišnje kalemljenje, a ove subote smo išli u potragu za divljakama na koje ćemo kalemiti te plemke. Poveli smo kao pojačanje još jednog lovca, koji osim poznavanja terena izvrsno prepoznaje vrstu kojoj pripada određena divljaka. Brko, novi član naše ekspedicije, koji je dobio je nadimak po svom gustom brku, nekad crnom kao ugalj, a sad u crno bjelom izdanju, izvanredan je poznavalac te vrsta raslinja. Ova njegova vještina ima vjerojatno direktnu uzročno-posljedičnu vezu s promjenama na njegovom brku, ali i druženju s još jednom lovačko-šumskom legendom, kojeg svi zanju kao Venu Bjelog. Bez obzira što su to stabalca u ranoj dobi svog životnog vijeka i što nema na njima ni lista ni ploda, on sa zavidnom sigurnošću prepoznaje o kojem se drvetu radi.
Stigavši na mjesto koje smo si odredili kao bazni logor, dohvatili smo alat i krenuli u potragu. Hodali smo tvrdim putem i povremeno skretali na mjesta gdje je Brko procjenio ili znao od prije, da tu ima onog što tražimo, i s manje ili više sreće pronalazili tražene voćke. Nakon dva-tri sata hoda i traženja, našli smo sjmenjake, odnosno divljake, kako ih mi ovdje zovemo, jabuka, krušaka i trešanja u dovoljnom broju pa zadovoljni poslom, počastismo se kao i prošle subote proizvodima iz moje pušnice, pivom i gemištom.
Ipak, ne mogu ovu priču završiti, a ne spomenuti nešto što me ovom prilikom prilično potreslo i o čemu sam još dugo poslije razmišljao. Hodajući tako kroz šumu, stigli smo na jedno mjesto gdje su pored puta stajala dva križa, ispred kojih su se nalazili izgorjeli lampioni i davno uvelo cvjeće. Brko mi je ispričao da su tu izgubili živote dva mlada hrvatska branitelja, nagazivši na postavljenu minu. Razmišljao sam o tome, tko je ostao iza njih, tko im dolazi paliti lampione i tko im donosi cvjeće, tko ih oplakuje i kome nedostaju. Razmišljao sam o besmislu rata, o gluposti i sebičnosti koja ga pokreće, o mržnji koja ga hrani, o ljubavi koja mu se suprostavlja, o praštanju, o konačnoj pobjedi Svijetla i Istine nad tamom i laži.
U tom uvjerenju i spoznaji , uspio sam odagnati ove teške misli i nastaviti se veseliti danu koji je tako lijepo započeo i koji je hvala Bogu, tako lijepo i završio.
Došavši kući stavio sam podloge u već prije iskopanu rupu, prekrio ih zemljom i s dvije bale slame, kako bi mogle čekati ponedjeljak, a da se ne osuši i ne smrzne korijenje na njima. I na kraju, kod bratića sam iskopao jednu mladicu bijele šljive na koju ću nakalemiti marelicu, jer kažu stručnjaci da je to najbolja podloga za marelicu. Slijedi sadnja i kalemljnje, i naravno, moje javljanje s mjesta događaja.