-Ja sve pošteno.
I samo od svog rada, smireno će Čvarak.
-Aha!, ljuto će Bijeli Luk. (Domaći)
K'oda smo mi ludi!
K'oda mi nismo vidjeli kol'ko se i kol'ko pakovalo u grad, samo da se tebe namjesti.
I sad kad si dogur'o do 100kn po kili, sad dižeš ruku na uvozni luk, još ljuće reče Bijeli Luk. (Domaći)
&
-Ljuti ne mogu naprijed, odbrusi mu Čvarak.
Dragi moj, nisam ni ja preko noći dogurao do 100,00 kn po kili.
Treba malo sjesti s ljudima.
I u birtiji. I kraj birtije. Malo im i kući otići.
A ne k'o ti!
Namrko se i ne bi nikom češnja dao, a kamoli cijelu glavicu.
Pa eto ti sad.
Sjedi tu i ljuti se. Dok ne uveneš. Šta bi ti ja?!
&
-Pravo ti kaže Luk!, uključi se Sarma.
Dogur'o si ti do 100,00 kn po kili, al' ostao bez dostojanstva.
-O, sad se javila prava, odgovori Čvarak lijeno i masno.
K'o da mi ne znamo koliko si ti naprimala riže.
I gdje ti trebalo i gdje ti nije trebalo.
I da je to bar poštena riža?
Nego krš.
Draga moja, više i ne ličiš na sarmu.
&
Sarma se pokri kiselim kupusovim listom i zašuti.
&
-Stanite, ljudi!,povika jedan bucmasti krumpir.
Nemojte se svađati i napadati Čvarka, nego da čujemo kako bi i mi nekako u grad.
-E, ne možete vi k'o ja, odgovori Čvarak.
Treba imati tradiciju.
Ali i poznanstva.
Treba znati s ljudima.
-Čuj, Čvarak, ne poteži me za ljusku.
Mislio sam da si čovjek.
Nemoj da ja progovorim u kakvom si se blatu valjao .
&
-Ne trebaš ni reći, osokoli se opet Sarma.
Ne vidi samo onaj tko neće.
Ljudi, kad je Čvarak bio skuplji od mljevenog mesa?!
Nikad. Baš nikad.
E,pa?!,povika Sarma i otpuhne sa čela kiseli kupusov list.
&
-Neka, neka, ljuto će Bijeli Luk. (Domaći)
Znamo svi gdje takvi završe!
&
-Ne prijeti!, uozbiljio se Čvarak.
Nisam si ja određivao cijenu.
Već ljudi. Ljudi su u meni prepoznali.....
-Vitamine!, posprdno upade Krumpir, a onda svi osim Čvarka i Bijelog Luka (Domaćeg), prasnuše u smijeh.
-A dobro!
Kako si radimo, tako nam i je, zaključi ljuto Bijeli luk.(Domaći).