Povratak

U spomen na našeg Dida Ivu



Moj regal  je porijeklom iz Njemačke. No, rođen je ovdje. Silno sam ponosna na to njegovo germansko porijeklo. Kada mi je u ratu sa kućom izgorio i sav namještaj, tužno sam obilazila salone. I ono najjeftinije je meni bilo nedostižno.
Ni novaca, ni čekova, ni kartica, ni plaće, ni posla.
No, dovozili su u Caritas iz Njemačke polovni namještaj. Redovno sam išla tamo, upisivala se, prijavljivala se, al' nekako, dok se ja uspijem probiti  ili doći na red, dobijem samo rasparene ostatke: jedan element niži  i svjetliji, jedan  širi  i tamniji, jedan mat, drugi visokog sjaja, svaki sa ručkom druge “fele“, a  neki  i  bez ručke.
Tako sam jako željela regal. Već sam isheklala i prve poratne tabletiće,  za prve poslijeratne  rođendane dobila i nekoliko ukrasa: figurica, vazica, zdjelica, a nisam to imala kuda smjestiti i izožiti onako kako sam ja to željela, da bude  početak  našeg  novog  doma. Tako sam jako željela regal. I dobila ga .
                                                                         &
On  je   r u k o t v o r i n a   moga  tate. Ni oni (mislim na moje roditelje) nisu imali ni novaca, ni čekova, ni kartica. Nisu  mi  imali otkuda pomoći.  Ostalo mu je nešto malo alata (kod njih  nije gorjelo), pa mi  je  svojim  rukama  napravio  regal. Od tih rasparenih elemenata. Slagali  smo ih zajedno. Kako bi bolje „pasalo“, koji bi uz koji bolje išao. Mom veselju nije bilo kraja. Moj regal rađao se pred mojim očima. Mjerili  smo, planirali, odmicali se od njega  par metara  da  vidimo što smo  napravili  i može li se bolje, onda  pili  zajedničku  kavu  i od  nje  se ustajali „na pol  šalice“ jer  smo  se  baš  sjetili  kako  bi  riješili  kutni  element   pa  je  to  brže  trebalo probati  na  licu mjesta. A ... tako,  usprkos  zajedničkom  trudu  i  entuzijazmu, nije  baš  nešto izgledao  tako  šaren, mjestimično  izgreban  od  transporta  i  tko  zna  čijih i  koliko  preseljenja   u toj   dalekoj  Njemačkoj. Slijedilo  je „farbanje“. Pa, sad  je  već  bio bolji, ali daleko od lijepog.  Nismo bili zadovoljni,  no  ne  želeći  ni  jedan  ni  drugi  rastužiti  onog  drugog,  sve  smo i jedan i drugi  napadno  pričali  kako  će drugi , a tek  treći  sloj  boje  sve  riješiti. Ali nije.
U  siromaštvu  mozak  brže  radi. Sjetila  sam  se  onih  divnih  talijanskih   regala  oko  kojih sam  obilazila: bez  novaca,  bez  čekova,  bez  kartice,  bez posla. Imali su  svilenu, tapaciranu  pozadinu  i puno ogledala. Opet  smo  živnuli, opet  smo  se  zanijeli  u posao. Tata  je  iskrojio  od  šperploče zadnje  stranice, ja  tankom i jeftinom  spužvom  i   još jeftinijom  bijelom  potstavom  te stranice pretapacirala. E, ogledala  nismo  mogli napraviti  sami, a nije ih bilo ni u caritasu, pa  smo  tu investiciju   nekako  zajedničkim  snagama  podnijeli.
Zasigurno  i  provjereno  znam  da  su  oni  koji  su  mi  u  caritasu   ispred  nosa  uzeli  sve  bolje
  komade  odavno  iste  iznijeli  iz  svojih  kuća  i  zamijenili  ih  novim  namještajem. Ja   svoj  regal nikad  neću  promijeniti.  Čvrst  je, praktičan,  prostran, meni  i  lijep  i  drag. Bit  će  mi  do kraja moga života uspomena na tatu, koji mi je bolom roditelja kad ne može pomoći djetetu  htio nekako nabaviti  regal, ali, imao je samo svoje ruke. Zlatne.  
                                                                           &
U to vrijeme sam dobila na poklon jedan ukrasni tanjur. Jedan kao ni jedan, pa sam još nekoliko "pricrtala"sama. Ali, na čega ih staviti da u regalu stoje  čvrsto i sigurno?
Pa imam tatu! Ako je mogao napraviti cijeli regal, kako ne bi mogao  napraviti male držače za ukrasni tanjur. I napravio ih je.
                                                                           &
Regal stoji.
Čvrst i lijep.
Pun uspomena.
I stajat će dok je mene.
I dugo,dugo,dugo iza mene.
                                                                            &
Sve ostalo stajat će u nebrojenim srcima sada velike djece kojima je bio dobar, koje je razveselio, koje je pogladio po glavi.
-Napravio mi je prve skije, rekao mi je juče bratić Milan kada je čuo tužnu vijest.
Šta prve.
Jedine.
Nisam ni znao da ih pravi.
Samo ih je donio sa prvim pahuljama snijega.
                                                                           &
-Meni je napravio tačke,  male tačke, sjetila se rođakinja koja takođe nije imala nekog drugog da joj to napravi.
Ni ona nije znala da joj pravi. 
Samo ih je donio........
                                                                           &
-Bio nam je najbolji tetak, napisala mi je juče sestrična Nada........
                                                                           &
Počivao u miru Božjem!
 

 

   Djelovanje Ladice pomažu:

Sviđa Vam se stranica?

Preporučite nas prijateljici, prijatelju, ujni, tetku...

 

Pisma u Raj

Znaš, ...

Tekstovi za čestitke

Ako želite napisati nešto posebno, za nekog iznimnog,... pročitajte ponuđene tekstove za razne prilike!

Katalog čestitki

Onima koji vam puno znače, izrazite na poseban način  svoje osjećaje,želje i čestitke. Čestitke jedinstvene po tehnici...

Suveniri

Stvorila sam „Josipa i Katicu, Slavonca i slavonsku snašicu, koji su u crkvu krenuli, za misu se odjenuli  

Pokloni

Kakvi? Da ne koštaju puno; da obraduju; da ne omalovaže, ali ni prezaduže onoga kome  nosimo 

Ručni radovi i rukotvorine

Što oči vide, ruke naprave...  

Priče iz moje kuhinje

Tajna „ oružja“ u kuhinji :
Ja sama probala ili čula od drugih pa „šaljem „dalje.

Pola života je iza nas. Dobro, možda i malo više.
Pola života je ispred nas.Dobro; možda i malo manje.
Ali, u prosjeku, negdje smo oko sredine.

Kad te teškoće pritisnu

Točno prije godinu dana obolio sam od teške i ozbiljne bolesti, tzv. Non Hodgingov limfom, od koje se još uvijek liječim.

Zdravlje iz prirode

Ljekovito bilje, biljni pripravci, zdravstveni potencijal namirnica

 Mala Ladica

Iz ruku i pera moje kćeri 

Četvrti ćošak

Postoje takozvani "muški" i "ženski" kućanski poslovi. U ovoj će se rubrici pisati o "muškim" poslovima, i ja ću, kao novi član "uredništva",  pisati o njima

Priče s naslovnice

... o ljudima i događajima iz naše, ali i vaše okoline.