Ne znam kako je bilo drugdje, ali u našem selu ljudi bili jaako, jaako pametni.
Svi do jednoga.
Od početka do kraja sela.
I, ne samo to!
Nego, nuđali oni tu svoju pamet i drugima.
Susjedima, rodbini, kumovima...
Uporno i nesebično.
Ali,...kako svatko u selu imao svoje pameti i previše, nitko nije ni trebao, ni htio tuđe pameti.
Pa svak za sebe radio po svom.
&
Jedni su bašču sadili u gredice.
Drugi u redove.
Prvi mislili da je u gredice bolje i jedino ispravno.
Drugi mislili da je u redove bolje i jedino ispravno.
&
Neki orezivali voćke malo u jesen, a onda još u proljeće.
Drugi samo u proljeće.
Čudili se oni Prvi onima Drugima jer naprosto..., moraju se krošnje malo i u jesen prorijediti.
Čudili se oni Drugi onima Prvima jer,....“samo lud čovjek ranjava svoju voćku pred zimu“.
&
Tako su se ljudi u selu po cijele godine imali oko čega nadmudrivati.
Muškarci u seoskoj birtiji, a žene „kod mljeka“.
-Jel'te, žene, ne zna svatko ni običnu krumpir salatu napraviti, govorila je moja Svekrva dok se čekalo kamiončić za mlijeko.
-Pa istina, složile bi se ostale žene.
No, kad su krenule svaka sa svojim receptom, zamirisa na veliku svađu.
Srećom, došao kamiončić, žene izlile svoje mlijeko pa se razišle svaka za svojim poslom.
&
Preko puta nas stanovali neki naši daljnji rođaci.
Muž, žena i dvoje već povelike djece.
Oni sa jedne, a mi sa druge strane ceste, pa smo sve jedni o drugima znali.
Od nas se vidjelo cijelo njihovo dvorište.
K'o na dlanu.
A od njih se vidjelo cijelo naše dvorište.
Isto k'o na dlanu.
&
-Ne zna ni veš kako treba objesiti, al' naučit se neda, govorila je moja Svekrva dok smo pili kavu ispod višnje.
A višnja bila uz cestu.
S razlogom.
A ispod višnje bio stol.
Isto s razlogom.
&
Ja sam, sreća živa, živjela kod moje Svekrve.
Koja je sve znala najbolje i bila u selu najpametnija od žena.
Pa sam i ja od nje sve naučila.
I kako se ispravno sadi bašča, i kako se ispravno pravi krumpir-salata, i kako se ispravno vješa veš, pa sam i ja sada najpametnija k'o nekad moja Svekrva.
&
Tada se sve radilo kod kuće.
Kako su svi bili najpametniji, nije to bio neki problem.
&
-Gle ovih preko puta, govorio je moj Svekar jednog Badnjaka.
Pristavili peći pečenicu još bila mrkla mračina.
Samo da budu prvi.
-Ma nije to zato, nadovezala se moja Svekrva, koja je bila pametnija, ne samo od cijelog sela, nego i od Svekra.
Žao im natočiti čašicu rakije.
Ma to su žmukljari.
Bili i ostali.
&
-Badnjak je poseban dan, rekla sam ja, koja već dugo nisam bila „mala“ i koja sam već skoro bila pametna k'o moja Svekrva, ali ipak,...još miljama daleko od nje.
-Pa jel'de , „milo“, makar danas treba imati vremena za ljude, rekla je moja Svekrva, iako je kod nas, što b' rekli, na dnevnoj bazi, bilo najmanje dvadesetak ljudi u dvorištu.
Netko trebao motiku, pa dobio motiku i čašu rakije.
Netko trebao plug, pa dobio plug i čašu rakije.
Netko došao posuditi gnojivo,pa dobio gnojivo i čašu rakije.
Netko došao i nije trebap ništa, samo tu čašu rakije.
-A znate zašto?
Zato što smo mi pravi ljudi, a ne k'o ovi preko puta.
-Tako je, „milo“, rekla bi sada moja Svekrva, samo da je živa.
(Ja sam bila „milo“ samo kad sam podržavala svoju Svekrvu.
A to je bilo uvijek jer, jao si ga meni da se okrenem protiv nje.
A toliko luda bila nisam .)
&
Kad svanuo dan, žmukljari od preko puta sa pečenicom bili pri samom kraju.
Kad najednom lelek.
Zapomaganje.
&
Kako smo mi sa ove strane ceste bili“prava kršćanska familija, ljudi vjernici koji se dragog Boga boje i svakog čovjeka vole“, potrčali mi svi koliko nas je bilo pomoći žmukljarima sa druge strane ceste.
&
Kad ono, njima se prelomio ražanj pa pečenica pala u vatru.
&
-Crnog vraga se prelomio, rekao je moj Svekar čim smo se vratili u naše dvorište.
Nije se prelomio, nego, brate, izgorio.
Pa ne vidiš ti po crnoj mračini vatru riktati.
Budale!
Privukli vatru uz sam ražanj!
-Ne bi l' prije bili gotovi, nadoveza se moja Svekrva.
-Samo da budu prvi u selu, nadovezah se ja.
Na moju Svekrvu.
Naravno.
-Pravo kažeš „milo“, reče moja Svekrva.
&
Žmukljari se svađali cijeli Badnjak oko toga tko je kriv što ražanj nagorio.
Sve u imenu Božjem i sutrašnjem Božiću.
&
Mi sa druge strane ceste cijeli Badnjak ogovarali žmukljare.
Isto u imenu Božjem i sutrašnjem Božiću.
&
Srećom, Božić došao i kod njih i kod nas.
Svekar narezao tanjur pečenice i poslao mene („milo“) da odnesem Ovima od preko , kad je već njihova tako izgorila, al' Ovi od preko vratili i mene i tanjur sa pečenicom i rekli da oni baš prevole kad pečenica malo pregori.