Što ima, što nema, Čovjek za kavu uvijek ima.
Mora imati.
Jer,...već dugo vremena i puno godina, to mu je jedino što ima.
I,...kad gledaš, zaista je najisplatnije uložiti u kavu.
Kava ti daje ulaznicu za kafić.
Jer,... ne možeš samo tako ući; stati; i gledati.
E,...al' ako ćeš popiti kavu (bar), onda sigurno i s punim pravom sjedaš na jednu od stolica.
Čak i više.
Za jedan stol.
Pa si netko.
I nešto.
A na stolu te čeka tvoja pepeljara.
Samo tvoja.
Čista.
Čak i ako ne pušiš, ona je tvoja.
(Pepeljara).
Na nju imaš pravo.
Ona ide uz kavu.
I,sve dok piješ kavu, ona je pred tobom.
I neka je.
Jer, ....platit ćeš je kroz kavu.
^
O, to je sad već cijeli namještaj.
Stolica; u boljim kafićima čak i spužveni jastučić.
Pa stol.
Negdje čak i stolnjak.
Još negdje čak i vazica sa kakvim cvjetićem.
Još negdje čak i cjenik u prozirnom plastificiranom stalku.
I,...sve to za jednu kavu.
^
E,ali, to nikako nije sve.
Pravo tek dolazi.
Kad ti prilazi konobar.
U crnim hlačama, ispeglanoj košulji.
Čist.
Začešljan.
Neizostavno kulturan.
Pa te pozdravi.
Pa ti kaže : “ Izvolite.“
Negdje se čak i nakloni.
A ti onda, sada već skućen u stolcu, sjedeći na mekom jastučiću vedrih, ljetnih boja, dodirujući crvene pelargonije čije se rascvjetane grane spuštaju uz sami stol, za stolom sa malim roza stolnjakom, čistom pepeljarom i vazicom sa kakvim malim cvijetom, ispred cjenika u plastificiranom prozirnom stalku;...., čovječe, ti onda tu izvoliš.
&
- Kavu, molim!, kažeš konobaru sa istom kulturom kakvom se i on obratio tebi.
Ali zna se; osjeća se; nesporno je tko je tu tko.
I tko sjedi.
A tko služi.
&
On je (konobar) kulturan jer je tu da ti donese što ti treba, pa makar to bila i samo jedna jedina kava.
Čak bez mlijeka, šlaga ili sladoleda.
E, a ti si kulturan jer si gost.
Jer si veličina.
Jer si došao na kavu.
Za koju on , konobar, najprije mora primiti narudžbu.
Pa otići po nju (kavu).
Negdje je čak i skuhati.
Svakako donijeti.
I nakloniti se.
Čak krpom malo očistiti mali roza stolnjak.
Čak i kad na njemu ništa nema.
Tek onako.
Da doda na tvojoj važnosti.
&
I sve to dok ti sjediš pred svojom praznom pepeljarom na koju imaš pravo, dok grana crvene pelargonije dodiruje roza stolnjak.
Na koju granu (pelargonije) takođe imaš pravo.
I koja ulazi u cijenu tvoje kave.
Ti si kulturan jer si velik.
Jer tako hoćeš.
Jer su tebe tvoji tako odgojili.
A on je (konobar) kulturan jer tako mora.
Jer to od njega traži gazda.
I jer ga gazda zato plaća.
A ne zato što su ga tako naučili roditelji.
&
I u toj razlici između tebe i njega je tvoja veličina.
Dok ti tu sjediš, a on oblijeće oko stolova.
&
Onda stigne i ta tvoja kava.
Po svim je kafićima serviraju u teškim, debelim šalicama.
To nije gustiozno.
I nije kao kod kuće.
Ali, ....i ne treba biti kao kod kuće.
Jer, i došao si da ti ne bude kao kod kuće.
Uostalom, tko bi te vidio da si kod kuće.
I tko bi te poslužio da si kod kuće.
Od koga bi bio veći da si kod kuće.
I od koga vredniji da si kod kuće.
I od koga kulturniji da si kod kuće.
&
Onda, nakon prvog gutljaja, dobro pazeći da ne otpiješ previše (jer, ....uz čega ćeš onda dalje sjediti?!), opet pozoveš konobara (....jer,...on je tu zbog tebe) .
I zatražiš novine.
Jer,...ti čitaš.
Jer,...ti nisi tko god.
Ti imaš svoje stavove.
Čitaš kolumne.
Imaš najdražeg kolumnistu.
Ti nisi k'o ovaj konobar, koji po cijeli dan trči oko tih stolova.
Uostalom,...ti ćeš ovu kavu platiti.
Jer ti sve svoje platiš.
A novine idu uz kavu.
Ti na to imaš pravo.
I svoje pravo hoćeš iskoristiti.
I nikom to svoje pravo ne ostavljaš , niti prepuštaš............
&
-Šta ima?!, upita konobara njegov popodnevni kolega, zakapčajući svoju ispeglanu košulju.
- A šta bi bilo?!
Onaj Goljo i danas cijelo dopodne zauzima stol i slini tu svoju jednu kavu.
&
Na obližnjem polju ljuljale se na vjetru metlice ambrozije, potvrđujući da je ljeto dozrelo do samog svog kraja.
Nekad smo to znali po metlicama kukuruza.