Da smo baš prezadovoljni, …nismo.
Motiv i boje prekrasni.
Al’,…što j’ reć’, reć’, namreškalo se.
&
Imali mi jednu rođakinju sa muževe strane.
Da smo je baš obožavali, i…nismo.
Ta bi rađe crkla nego priznala da je nešto pogriješila.
Kuhanje joj baš nije bila jača strana.
Zapravo, nije ona ni imala jaču stranu.
Ali ipak, da je nekako namakla kakve škole (a nije), ni jedan je odvjetnik nadpričao ne bi.
&
I skuhala ona jedan zgodan saft od svinjskih kockica.
I veli, tijesto će uz njega.
Divna kombinacija.
(Kao i naši tabletići.)
Ali, saft bio preslan k’oda ga samim morem podlijevala.
Što vele, nemo’š gledat u njega, a kamoli ga jesti.
&
- Ja uvijek tako kuham, važno će naša rođakinja.
Nikad ne solim tijesto, pa kad jedeš jedno sa drugim, aman-taman.
&
Eto, tako i mi.
Baš smo i htjeli da se ovo namreška.
I da se ne da ispeglati.
(Šalimo se, naravno.)
Pa ćemo od ova dva tabletića lijepo napraviti dva jastučića.
Ispuna od rezane spužve taman će nategnuti ono što ne valja.
&
Tako možete i vi.
Najprije pokvariti, pa onda spašavati.
(Opet se šalimo. Naravno.)