-Šta bi jeli, kad bi se svi štrikanja hvatali?!, ljutila se moja svekrva, kad god bi me vidjela s ručnim radom.
K'oda mi nije dosta Rezike, sad još i ova mala.
&
Rezika je bila sestra mog svekra.
Ne baš pretjerano omiljena u našoj kući.
A mala sam bila ja.
Isto ne baš pretjerano omiljena u našoj kući.
&
-Pusti je, Stara, branio me uvijek moj svekar.
Ne znaš je l' slabija, il' je manja.
-Ta mala nije za našu kuću i „gut“.
-Ali, sad je u našoj kući.
Strpi se; ojačat će.
- Od igle ojačati neće, ljutila se dalje moja svekrva.
Mogla bi makar šljive kupiti.
Šljiva nije teška.
A mogla bi i orase čistiti.
Svašta bi ona mogla raditi, samo da hoće.
Od tih njenih križića nitko koristi imati neće.
&
Uzmu njih dvoje onda svatko po jedne vile, pa odu u sijeno.
Ja pričekam da zamaknu iza stare kruške, pa brzo dohvatim svoj vez.
- Ma,...samo pola konca, obećam sama sebi.
Tek da me želja mine.
&
Ja jako voljela kad bi nam došla teta Rezika.
(Ona što baš nije bila omiljena u našoj kući.)
Lako bilo teta Reziki.
Ona bila svoja gazdarica, nikoga se bojala nije, pa štrikala koliko god je htjela i kad god je htjela.
Uglavnom vunene čarape i „lajbeke“.
Al'...nikad novo nije započela dok ne dovrši ono što joj je u rukama.
-Tako ti je najbolje, poučavala me teta Rezika.
&
Al', što rekla moja svekrva, mo'š ti nju poučavat', kad te ona neće slušati.
Ja uvijek nazapočinjala svega i svačega.
Jedno heklam, drugo vezem, treće štrikam.
&
-„Prevredna na mater“, govorila je moja svekrva.
Bolje da se i jedna i druga i treća nekog posla hvataju!
(I ja. I moja mater. I teta Rezika.)
-Pusti , Stara, ojačat će mala, branio me moj svekar.
&
I bome, ojačala ja.
Poprilično.
Naučila i morala raditi svega i svačega.
(A ne k'o moja mater.)
Al', i dan danas, bar četiri ručna rada radim istovremeno.
Pa onda, za najveći uzmem roza vanu u kojoj ineče mijesim dizano tijesto.
Za vez plavu plastičnu zdjelu u kojoj inače pravim salatu.
Za heklanje žutu, isto od salate....
Jer, svaki rad ima svoje klupko.
Svako klupko ima svoju zdjelu, da se ne kotura i ne maže po podu.
A kad trebam raditi salatu, uzmem zdjelu, izvadim klupko sa radom, pa peri zdjelu, napravi salatu, poslije opet peri zdjelu, stavi u nju klupko sa radom, pa sve tako do nove salate, a onda ispočetka.
&
Nema više moje svekrve.
I žao mi zbog toga.
Nema više ni moga svekra.
Još mi više žao zbog toga.
Nema više ni naše tete Rezike.
Najžalije mi zbog toga.
Odavno sam i ja svoja gazdarica.
„Ojačala" puno više nego što treba.
Sad i ja k'o nekad naša teta Rezika, mogu štrikati koliko me volja.
(Na žalost, i radim tako.)
&
Kupila sam ove plastične gondole.
(svaka po 62,00 kn)
I vratila na mjesto sve plastične zdjele .
Nek čekaju svoje salate i svoja dizana tijesta.
U svaku ću od ovih košarica smjestiti jedan ručni rad.
Njegovo klupko, njegovu iglu, njegove „špenadle“.
Uredno uzmem, radim, pa potom vratim.
Malo jedno, malo drugo, malo treće......
&
Jesenas sam pokupila šljive i napravila pekmez.
Orase pokupila, osušila, otucala, očistila i stavila u hladnjaču.
Kupus kiselila.
Sad već nova drva naručila.....
&
-Jesam ti rekao, Stara, da će od nje biti prava žena?!, govorio bi moj svekar da je još živ.