Povratak

Sezonci




-A hrana?

Kako sa hranom?, bojažljivo upitala jedna žena, kad je sa svojim mužem došla raditi “na sezonu”.

Tu nema nikakvog kuhala, nastavila je hrabrije dok je  mužem i budućim poslodavcem stajala u staroj, ružnoj i maloj kamp prikolici, koja im je trebala biti dom do kraja turističke sezone.

- Za hranu ne brinite, govorio je budući poslodavac.

Ja pazim na svoje radnike.

Tu prema moru, ma nema ni 200 metara, je moja pekara.

Možete u njoj uzimati koliko god hoćete i šta hoćete.


&

I tako muž i žena ostadoše u staroj, ružnoj i maloj kamp kućici.

Najmanjoj valjda koju je ikad itko proizveo.

Umjesto kuhinje imali gazdinu pekaru, a more im bilo kupaonica.

&

 Pa, bili on i zadovoljni.

Samo nek imaju gdje poslije posla odmoriti.

I nek nisu gladni.

&

S početka nisu ni  bili.(gladni)

Za doručak uzimali svaki po dvije kroasane: on slane, ona slatke.

Za ručak uzimali svatko po jedan burek.

On sa mesom, ona sa sirom.

Tako im bilo sitije za ručak.

A i da bude malo raznoliko.

Za večeru uzimali pizzu.

&

I tako neka dva, ako ne i tri tjedna.

Dok im se nisu smučili i kroasani (i slatki, i slani), i bureci ( i sa mesom i sa sirom) i pizze sa svim i svačim, a zapravo uvijek  sve jednake i jednakog okusa.

&

Ma da.

Ne može to tako.

Bar ne može dugo.

&

Ali, nije ni nama ostalima ni bolje, ni lakše.

Ne spavamo, doduše u kamp kućicama, ali nismo ni kod kuće.

Pokušavamo nešto napripremati nedjeljom.

(Znate, to je onaj dan za odmor.)

Što nedjeljom ispečeš, ponedjeljak ga “spapi”.

Nešto si staviš u hladnjaču i misliš da si si ne znam kako sada pomogao i unaprijedio.

Al’,….hladnjača je k’o i ona pekara.

Dosadi.

A osim toga, spremiš u nju prelijepo varivo, a odmrzneš samo varivo.Ono”prelijepo” smrzlo se u hladnjači.

Zauvijek.

I, da ne piše na naljepnici što si to odmrzao, ne bi znao ni da tri dana pogađaš.

Onda,…..jer nema ništa bolje,premećeš po ustima  mrkvu koja više ni ne liči na mrkvu, krumpir koji se rasipa još u žlici koju nevoljko prinosiš ustima…….

&

Radni tjedan je neviđeno okrutan.

Još za mraka te ispraši iz kreveta.

Trebalo bi ga namjestiti.(krevet)

- Možeš, prosikta već Ponedjeljak.

No,…ako zakasniš, nemoj meni kukati.

Pa ne namjestiš taj krevet.

Prepereš se na brzinu, zgrabiš “spapiti” pohanac od nedjelje,pa trk.

Tko pješice, (znači bliže je), tko autom( znači dalje je), ne znaš što je gore.

&

Za utorak ujutro ostalo samo pola pohanca.

Ma daj šta daš.

I opet trk.

Tko pješice, tko autom.

&

Srijeda počela sa šnitom kruha.

Samo.

&

U četvrtak više nije bilo ni kruha, jer se od nedjelje nije stiglou trgovinu.

Petak prošao jednako.

Ostao mu samo nenamješten krevet. 

&

Zapravo ispada, svi smo” sezonci.”

Imamo kuće, al’ nas u njima nema.

Ranim jutrom odlazimo na neke poslove, koji su sve dalje i dalje.

Posao ne biramo.

Raditi se mora.

Jer,...jesti bi se moralo.

Imamo kuhinje, al’ kuhati ne stignemo.

Pravim "sezoncima" je makar more blizu.

&

Pa zašto onda radimo?????

Kad jesti ne stignemo.

Zašto tako živimo?

Zašto pristajemo tako živjeti?

&

                                                    

Ja ne znam.

AKO NETKO ZNA, NEK DOVRŠI OVU PRIČU. NEK PREKRENE OVU PRIČU.

(na Ladica facebook, u komentarima)

 

                                                                 

 

                        


   Djelovanje Ladice pomažu:

Sviđa Vam se stranica?

Preporučite nas prijateljici, prijatelju, ujni, tetku...

 

Pisma u Raj

Znaš, ...

Tekstovi za čestitke

Ako želite napisati nešto posebno, za nekog iznimnog,... pročitajte ponuđene tekstove za razne prilike!

Katalog čestitki

Onima koji vam puno znače, izrazite na poseban način  svoje osjećaje,želje i čestitke. Čestitke jedinstvene po tehnici...

Suveniri

Stvorila sam „Josipa i Katicu, Slavonca i slavonsku snašicu, koji su u crkvu krenuli, za misu se odjenuli  

Pokloni

Kakvi? Da ne koštaju puno; da obraduju; da ne omalovaže, ali ni prezaduže onoga kome  nosimo 

Ručni radovi i rukotvorine

Što oči vide, ruke naprave...  

Priče iz moje kuhinje

Tajna „ oružja“ u kuhinji :
Ja sama probala ili čula od drugih pa „šaljem „dalje.

Pola života je iza nas. Dobro, možda i malo više.
Pola života je ispred nas.Dobro; možda i malo manje.
Ali, u prosjeku, negdje smo oko sredine.

Kad te teškoće pritisnu

Točno prije godinu dana obolio sam od teške i ozbiljne bolesti, tzv. Non Hodgingov limfom, od koje se još uvijek liječim.

Zdravlje iz prirode

Ljekovito bilje, biljni pripravci, zdravstveni potencijal namirnica

 Mala Ladica

Iz ruku i pera moje kćeri 

Četvrti ćošak

Postoje takozvani "muški" i "ženski" kućanski poslovi. U ovoj će se rubrici pisati o "muškim" poslovima, i ja ću, kao novi član "uredništva",  pisati o njima

Priče s naslovnice

... o ljudima i događajima iz naše, ali i vaše okoline.