Ne bojim se više spavati u našoj kući.
A bojala sam se. Jako!
Svaki Dan je govorio:“Gluposti! Čega se bojiš?
Tu ti je Sunce. Kome je ono još naškodilo?
Pa da! Pravo kaže Dan.
Sunce svima dobro nosi.
Tu su i ljudi, hrabrila sam sama sebe.
Poznala ih, ne poznala, bitno da prolaze.
Ma da, pravo kaže Dan!
Što bih se, brate,bojala?
I koga?
&
-Kako se ne bi bojala?!,govorila je Noć, koja je prilazila.
Pa mene se svi boje.
Tko si ti da me se ne bojiš?
-E ja te se baš ne bojim, govorila sam hrabro i prkosno svaku veče uoči Dnevnika.
Kraj naše kuće više nitko nije prolazio. Ni oni koje poznajem, ni oni koje ne poznajem.
I Sunce je otišlo.
Sigurno se i ono uplašilo Noći, pa se negdje iza brda zaključalo.
Ma sto posto.
A ..., ako se boji Sunce, pa kako se ne bih bojala ja?, sama samcata u našoj kući.
-Pa naravno da se bojiš! I trebaš se bojati, govorila je Noć, već ispred samih ulaznih vrata.
&
Bože,jesam li ja uopće zaključala?
Kao da i nisam.
Ma jesam.Kako ne bih?
Ali,nisam baš sigurna.
A Noć je već stigla u hodnik.
Kako ću sada kroz nju proći do vrata?
Nikako.
Tko bi po ovoj noći sada silazio dolje?
Zaključat ću ja vrata od hodnika.
A,...možda bi bilo dobro i od sobe?
Pa sam zaključala i od sobe.
-Samo ti zaključavaj,rugala se crna Noć.
K'o da ja ne mogu kroz ključanicu ući u sobu!
-A k'o da ja ne mogu ostaviti upaljeno svjetlo, promucala sam ja.
-A k'o da ja ne mogu dozvati grom, pa da nestane tog tvog svjetla, pobjedonosno je rekla Noć.
&
Mili moj!
Spavala sam tako u našoj kući zaključana iza sedam brava.
Najprije haustor.
Pa donja ulazna vrata.
Pa vrata na stepeništu.
Pa ulazna u gornji hodnik.
Pa vrata od sobe.Najprije ključem, pa onda riglićem i metalnim lančićem.
Treslo se moje uplašeno srce na svaki šum.
Ma,...to Ti samo misliš da se nemam čega bojati.
Stalno nešto pucka. I nešto krcka.
&
Išla sam svake nedjelje na svetu misu.
I nosila sa sobom svoju malu i nesigurnu vjeru.
U torbi.
Jer,...u srcu mi je bio strah.
Pa vjera nije stala.I nije htjela.
&
Ili ja, ili strah,- govorila je vjera.
&
Sad nosim vjeru u srcu.
Tek odnedavno.
I ne zaključavam se više. Samo ulazna vrata.
A znam da me i Ti čuvaš.