- Nego, prijo, mi ćemo kupiti puket , reče moja buduća svekrva nekoliko dana iza spora oko vjenčane haljine.-Znate, prijo, ovdje je to običaj.
&
- Aha, sad kad se radi o malo novaca, sad će se običaji poštivati, odvrati moja mama.
- Ako sam je mogla roditi, othraniti, otškolovati, i to bome krvavo, ako joj sad moram kupiti i vjenčanicu, mogu joj, vala, kupiti i taj pišljivi puket.
Mogu tri.
Pet ako treba.
Lako puket.
&
- Ma dobro, ubaci se pomirljivo moj tata (onaj što prevoli kad je pohanje krvavo oko kostiju), nek kupi prija puket.
To je stvarno po svim običajima dečkov red.
&
- Nije to, prijane, što je red, reče umilno moja buduća svekrva, sva zadovoljna što je njen budući prijan, inače krasan čovjek, vidi se po svemu, prešao na njenu stranu.
Znate, prijane, ja u susjednom gradu imam rodicu, koja je cvjećarka.
Ona ima veliku cvjećarnu.
Tamo, znate, baš kod robne kuće.
Ma odmah iza semafora.
Pa sam u nju sigurna.
Nebi ona meni kako god.
Znate, prijane, ja i njena mama smo iz istog mjesta.
Zajedno smo i djevovale.
Dobro, ja sam imala puno više udvarača od nje, ali sam je svakud vodila sa sobom.
Pa je l'te, prijane, lako će netko trknut autom po taj puket.
&
Dobro, pomislila sam u sebi ,da me nitko ne čuje.
Haljina baš i nije neka (ni nabora, ni mašnica, ni strukirana, samo bijela, ali je moja mama rekla neka budem zadovoljna i sa takvom jer sad oni , ona i moj tata, uz toliki trošak moraju meni kupovati još i tu nesretnu haljinu), ali ako mi ta rodica moje buduće svekrve složi krasan puket, a sigurno hoće jer je njena mama iz istog kraja kao i moja buduća svekrva i jer ju je moja svekrva svakud vodila i dok su zajedno djevovale, to će znatno podići tu haljinu koju će mi, bar kako je suditi po zadnjim dogovorima, kupiti moja mama i sa kojom trebam biti zadovoljna jer moji uz sve troškove sad moraju kupiti i tu haljinu.
(Nastavit će se )