Bio na svijetu jedan grad.
A u gradu kuća.
A na kući vrata.
Stara i dotrajala.I ....jako,jako ružna.
-Ljudi, prvo ćemo štedjeti za vrata, slože se Ovi iz kuće.
I štedjeli. Štedjeli.
Teško štedjeti kad slabo pritječe.
Nakon dugo, dugo vremena, ipak uštedjeli.
-Hvala dragom Bogu da smo uspjeli, rekoše Ovi iz kuće.
Bit će ljepša i kuća i ulica,slože se zadovoljno.
&
Ali,... nije bilo tako.
Od vrata do vrata, od službenika do službenika, od referenta do referenta, saznalo se da je kuća u prvoj zoni.
I da je spomenik kulture.
I da ne može imati kakva god vrata.
Nego teška, drvena i skupa.
-Nemamo mi toliko, povikaše Ovi iz kuće.
Jedva smo i ovoliko skucali.
-Nemaju, nemaju, ja znam!, povikaše sad i stara vrata,uplašivši se da će se od starosti jednog dana samo izvaliti na cestu.Pred jureći kamion.
-Ne, sa vratima ne razgovaramo,oštro će ovi iz gradske uprave.
Uostalom, vrata nisu stranka u postupku.
-Pa dozvolite nam samo privremeno staviti plastična.
-Ne, oštro će ovi iz gradske uprave.
-Ali samo dok ne uštedimo za drvena!?, probali još jednom Ovi iz kuće.
-Ne i ne!
-Ali, kuća preko puta nema baš nikakva vrata ?!
-To ne znamo.
Mi smo nadležni samo za kuće koje imaju vrata, sad će već nestrpljivo ovi iz gradske uprave.
-Ma ne ljutite se, rekoše Ovi iz kuće.
Dozvolite plastična samo privremeno.
Evo, dajte nam rok.
-Ne i ne!
I molimo, napustite već jednom ured!
-E nećemo!!!,raspališe se sad Ovi iz kuće.
-Znate li vi da nam iz okolnih kuća koje još od rata nemaju nikakvih vrata, štakori dolaze?!
-Ne znamo i ne moramo znati.
Sanitarni inspektor vam je na kraju hodnika. Njemu se obratite.
-A kako mogu plastične stolice i još plastičniji suncobrani na terasu starog hotela?,opet će Ovi iz kuće.
Isto u prvoj zoni ?!
I isto pod zaštitom ?!
-Mi to ne moramo znati !, povisili glas sad i ovi iz gradske uprave.
Mi smo za vrata.
-Ako ste vi samo za vrata, tko je za ljude?
Koji je ured za ljude?
-U gradskoj upravi nema takvog ureda. I molimo vas, izađite već jednom kroz ta vrata.
&
Ovi iz kuće izašli.
Šta će? Moraju!
I vratili se kući.
Jedva ušli kroz svoja vrata.
(Metalna. Hrđava. Ružna.)
„Srećom“,nitko ih ne vidi(vrata).
Jer,u tom gradu ima jako malo ljudi, pa nitko i ne prolazi.Tek pokoja stara žena kad ide u crkvu.
Voze samo veliki kamioni.
Kroz sami „centar“.
I „prvu“ zonu.
Teško natovareni koče i voze dok ne sruše i ono što nije uspio rat.