Povratak

Stani, ženo, da promijenim vlak!



( "Ladica"čestitka)
(Priča iz arhive)

– Je s'  ti Ta i Ta ?!, obrati mi se žena  dok sam podizala kofer. 
- Jesam, odgovorih kroz suze moga desnog oka.
 Mučila me alergija.
Strašno.
 Ne znaš što bi prije brisao: nos ili oči. 
- Ma prepoznala sam ja tebe još na peronu, nastavi  žena.
A kud' ideš? 
– U Zagreb. 
– Je l' u  šoping ?
- Ma ne. Idem mužu u bolnicu. 
- Tako se i onaj moj razbolio prije dvije- tri godine.
 Al' sam si je bio kriv.
 Bome su mu i djeca tako rekla.
Ti, moja, šta je on mene tukao.
Neka, neka, ima Boga.
 E, a onda kad se razbolio, onda sam mu bila dobra.
Ma pusti ti te muške.
 Draga moja, svi su ti oni isti.
E, a šta je tebi?! 
- Alergija!
I preteško mi je.
 Ne mogu ni razgovarati, dodam ne bi li me  žena preko puta pustila da se smirim na sjedalu kupea za koje sam pošteno platila kartu.
Tu ona dohvati torbu; stade prekopavati po njoj, pa izvadi neki zeleni, poprilično izgužvani letak sa svojim imenom i brojem mobitela. 
- E, šteta tvoja što se nismo ranije sreli. Ovo će tebe izliječiti.
Tako sam i ja patila od alergije.
 Ma ovo tvoje je ništa.
 Da si ti vidjela kako sam se ja mučila.
 Čovječe, glava mi bila k'o da sam u gripi. 
– Pa i meni je tako, pobrzam ja i pokrijem dlanom svoje uplakano i upaljeno desno oko.
 Nek se bar ono smiri, kad ne mogu ja.
Na krilu mi ostao zgužvani ,zeleni letak za kupnju toga što bi me spasilo i već izliječilo, samo  da sam ovu preko puta prije srela. 
– Tu ti je moj mobitel, zatupka kažiprstom po letku na mom krilu.
Samo ti mene nazovi!
 To ti ja prodajem. 
– A vi prodajete?!, naopako ću ja, tek da nešto kažem. 
– Ja! Ja !
 Prodajem ti ja, draga moja, i suđe.
 I od ceptera i od tapervera.
 I usisavače.
 I najlon vrećice.
Sve na taj broj.
                                                                    &                        
Ja dalje ni da bih pisnula.
 Samo obrišem nos i to, što sam tiše mogla. 
                                                                     & 
- O, draga moja!
 Da nije bilo mene, misliš da bi mi stekli sve ono što imamo.
 I još djecu isškolovala.
A,.... s njima sam stvarno sretna.
 Hvala dragom Bogu, obojica su na mene.
Jedan je fizioterapeut.
 Mogao je on ići na fakultet, al' je rekao:“Mama, ja vidim kako ti uz ćaću teško živiš. I da si sve ovo što mi imamo ti stekla. I ja ću se zaposliti. Da tebi bude lakše“.
                                                                    &
Žena opet  dohvati svoju torbu i krene nešto tražiti po njoj.
                                                                     &
- Aha, evo ga!
 Vidi!
 Ovo mi je stariji.
 Lijep k'o slika.
 Jel'de da ima moje crte lica?!
Potvrdno kimnem glavom .
                                                                       &
U Ivaniću  sam lijevim okom ( koje nije suzilo), gledala sliku mlađeg joj.
 I on lijep k'o slika.
 Isti ona.
 Hvala dragom Bogu. 
I jako su joj uspješni.
 I dobri.
 Ma k'o curice.
 I ne bi njih dvojica nešto, a da prethodno nju ne pitaju.
 Ma kakvi.
Ali, nemaju još cure.
 Toj joj žao.
 Al' kad budu imali, ova će njih ( cure), voljeti više nego svoje sinove.
Jer,...ona se u životu nauživala loše svekrve.
 Ma zmije.
 A ne svekrve.
Preklani  umrla.
Neka. Neka .
 Ima Boga.
 I Božje pravde.
Šta ja mislim kakva je to gadura bila...

   Djelovanje Ladice pomažu:

Sviđa Vam se stranica?

Preporučite nas prijateljici, prijatelju, ujni, tetku...

 

Pisma u Raj

Znaš, ...

Tekstovi za čestitke

Ako želite napisati nešto posebno, za nekog iznimnog,... pročitajte ponuđene tekstove za razne prilike!

Katalog čestitki

Onima koji vam puno znače, izrazite na poseban način  svoje osjećaje,želje i čestitke. Čestitke jedinstvene po tehnici...

Suveniri

Stvorila sam „Josipa i Katicu, Slavonca i slavonsku snašicu, koji su u crkvu krenuli, za misu se odjenuli  

Pokloni

Kakvi? Da ne koštaju puno; da obraduju; da ne omalovaže, ali ni prezaduže onoga kome  nosimo 

Ručni radovi i rukotvorine

Što oči vide, ruke naprave...  

Priče iz moje kuhinje

Tajna „ oružja“ u kuhinji :
Ja sama probala ili čula od drugih pa „šaljem „dalje.

Pola života je iza nas. Dobro, možda i malo više.
Pola života je ispred nas.Dobro; možda i malo manje.
Ali, u prosjeku, negdje smo oko sredine.

Kad te teškoće pritisnu

Točno prije godinu dana obolio sam od teške i ozbiljne bolesti, tzv. Non Hodgingov limfom, od koje se još uvijek liječim.

Zdravlje iz prirode

Ljekovito bilje, biljni pripravci, zdravstveni potencijal namirnica

 Mala Ladica

Iz ruku i pera moje kćeri 

Četvrti ćošak

Postoje takozvani "muški" i "ženski" kućanski poslovi. U ovoj će se rubrici pisati o "muškim" poslovima, i ja ću, kao novi član "uredništva",  pisati o njima

Priče s naslovnice

... o ljudima i događajima iz naše, ali i vaše okoline.