Kad je rat iz našeg sela iselio jedne i doveo druge susjede, nastojali smo pred njima biti pametniji, ljepši, složniji, bogatiji i bolji nego što smo stvarno i inače bili.
Jer ovo su bili fini ljudi.
Oni su prije rata živjeli u gradu.
&
Krajičkom oka stalno smo gledali što rade.
Svake nedjelje su išli na misu.
Svi.
Bome smo išli i mi.
Svi.
Bez ručka, bez ručka.
Izuvali su se ispred ulaznih vrata.
A bome, izuvat će se i moji.
Uostalom,tko bi to toliko očistio i načistio?!
&
Pozivali su nas na kafu, a k nama dolazili na kavu.
Ma baš fini ljudi.
Gledali smo i mi tako.(Biti fini).
Nismo više zijali po dvorištu da nas se čuje do kraja sela, nego onako tiho, profinjeno , gradski.
„Išš“, usitnili smo.
Ako kokoši ne čuju, priđeš im bliže, pa opet „išš“, onako kulturno.
Ako opet ne čuje, priđeš joj još bliže, pa je trkneš nogom da nitko ne vidi tako da će ti drugi puta sa usta čitati.
&
Ja naučila razvlačiti i kore za pite.
Pazili smo jedni drugima na rođendane, darivali se za svaku prigodu, strogo pazeći da naš poklon bude makar za koju kunu skuplji od njihovog.
Oni nama kavu po 18,oo kn nekog anonimnog naziva, mi njima odmah ciglicu po 23,00 kn.
Aha!
Oni nama konjak po 45,00 kn, mi njima viski po 140,00 kn.
A rakiješine pun podrum.
I kod nas.
I kod njih.
Al' ipak,nek se zna.
&
No, ta finoća s vremenom počela umarati.
Stezala nas i žuljala k'o tijesna cipela.
No durali smo mi i teže stvari, izdurat ćemo i ovo, al' gori od njih biti nećemo.
&
Srećom oni često odlazili od kuće.
Nisu imali stoke pa stalno išli u neke posjete, na neke prezentacije ,što usisavača, što escajga, što suđa, što ovoga, što onoga, pa smo mi ,čim njihov auto zamakne iza ugla ,odmah pustili glas preko cijelog dvorišta da su se smicale i kokoši , i pure , i trava iz bašče.
&
S jedne takve prezentacije nekog taperver suđa ( ja za to do tada nisam ni čula), donese meni moja nova susjeda plastični bokal.
Oho, susjedima presušuje; ovaj bokal, brat bratu , ne košta više od petnaest kuna.
Vrijeme je za zadnji udarac pa nek se konačno zna tko je ovdje starosjedioc i kome je kesa dublja.
Već drugo jutro pobrzala sam kupiti bokal.
Al' kristalni. 320,00 kn.
Ima da se zagrcne kad joj ga poklonim.
I nek vidi bome iz čega se ovdje toči.
Mi još na plastiku nismo spali.
Ja sam taj bokal ionako odnijela na groblje za vazu i bome ću joj to reći čim mi bude prva zgoda.
&
Ne bi dugo, zove mene moja nova susjeda predveče na kafu i kolače.
Sad kod nje valjda ta prezentacija tog tapervera.
Ma k'o naručeno.
Jedva joj čekam lice kad vidi kakav ću joj kristalni bokal donijeti.
&
I počela ta prezentacija.
Susjeda poslužila urmašice, a neka nepoznata gospođa donijela pune dvije putne torbe tog taperver posuđa.
I,... isti onakav bokal kakav sam ja dobila pa ga odnijela na groblje.
Na njemu i cijena.
150, 00 kn!?
Jer je postojana masa od koje je napravljen, jer mu je oblik prilagođen vratima frižidera, jer mu poklopac ne propušta tekućinu ni kad ga okrenemo naopako, jer kroz tu tamnozelenu boju ne prodire svjetlo pa ne dolazi do kvarenja tekućine, jer...., jer....
Čovječe,150,00 kn , on košta, a ja mislila da ga ova moja platila petnaestak kuna.
O lude li mene!!!
Ovakav za 150,00 kn odnijela na groblje; njoj kupila kristalni za 320,00 kn.
To je , čovječe 470,00 kn. Što ću mužu reći ?!
Temperatura mi od muke udarila u glavu.
Jedva sam čekala da svane jutro i da mrtvi zaspu , pa požurila na groblje po onaj taperverov bokal od 150,00 kn što je oblikom prilagođen vratima od frižidera i što mu poklopac ne propušta, i što .... , i što...
Ja tamo, al' bokala nema. Netko znao kol'ko košta pa ga lijepo odnio sa groblja prije mene i tko zna u čijem frižideru sad onako prilagođen stoji.
&
Sto mu gromova, ode 150,00 kn!
A otišlo i onih 320,00 kn za kristalni.
Eno ga kod susjede u regalu.
Još stavila pod njega heklani tabletić.
Veli, čuva ga jer je kristalni, a toči iz taperverovog kakav je kupila i sebi i meni.
&
„Išš, gadure, krepale dabogda, išš iz te salate“, vikala sam od huje i muke iz sveg glasa da su me čuli do na kraj sela.