Baka kaže da je život danas jako težak i da bi bilo najbolje da živimo svi skupa.
Ili Baka kod nas, ili mi kod Bake.
-Jes, jes, jes, mi kod Bake.
-To i ne bi bilo tako loše, rekao je moj Tata.
-Ma ne!, rekla je moja Mama.
Ipak smo i mi i Vi naučili živjeti tamo gdje živimo.
&
-Ali, dijete, rekla je moja Baka mojoj Mami.
Pa ja bih vam kuhala dok vi radite.
- Ma ne treba.
Ja to stignem uz posao.
A i mi više jedemo na lešo.
-Da, da!
Slaninu na lešo.
Ili pečena jaja, rekao je moj Tata i gledao strogo u moju Mamu.
&
-Pa onda grijanje, rekla je moja Baka.
-Bome,grijanje je velika stavka, rekao je moj Tata i sada nije gledao moju Mamu.
(Ne znam što je „stavka“.)
-Ma ne!, rekla je moja Mama i sada je ona strogo gledala u moga Tatu.
Mi smo naučili plinsko, a Baka voli drva.
-Ma, dijete, meni je bitno da je toplo.
A i Helenica ne bi morala ići u vrtić da ja i vi živimo skupa.
-Pa Helena ne ide u vrtić zato što mora.
Nego zato što treba.
Da ima svoje prijatelje.
I svoje male probleme!
Da se socijalizira, rekla je moja Mama i sada gledala u moju Baku.
(Ne znam što je „socijalizira“.)
&
-Ma, dijete!
I ja sam imala djecu.
Čuvala ih je moja mama.
Spavali su dok su htjeli.
Čekao ih topao doručak.
&
-Vama se uvijek sve svede na jelo!, rekla je moja Mama i opet gledala u moju Baku.
Sada jako, jako ljuto.
&
-Pa dobro, Milo, nemoj se Ti odmah ljutiti.
Nek ide onda Helenica u vrtić.
Ja bih za to vrijeme peglala vaš veš.
-Ma kakvo peglanje?!
Danas se više ništa ne pegla!
&
-Joj! Joj!
Nikako Tebi ugoditi, rekla je moja Baka , pa je sada i ona ljuto gledala u moju Mamu.
&
-Dosta vas dvije, rekao je moj Tata.
&
-Kako bi Ti primila izbjeglice, kad nećeš mene!?, rekla je moja Baka.
&
-Takve k'o Vi nikako, rekla je moja Mama.
&
-Rekao sam dosta, rekao je moj Tata.
&
Ne volim kad moja Mama tako priča sa mojom Bakom.
Moja Mama nikad ne voli da nam dođe moja Baka.
A moja Baka uvijek voli.
I uvijek nas primi.
Ja i moja beba kod moje Bake imamo kućicu u kuhinji.
I,...što veli moja Baka, kad loži sebi, toplo je i meni i mojoj bebi.