E da!
Ide zima.
Svima.
I velikim, ali i„malim ljudima“.
Pa smo mi počeli heklati dječje papučice.
(Već smo to radili za našu Helenicu, ali ona sad već „veeelika „djevojčica, pa smo to skoro i zaboravili.)
&
Pregledali internet uzduž i poprijeko.
Pa krenuli po uputstvima: mrtvim bodom isheklali „đon“, a potom iz njega „podizali“ štapiće sa jednim nametom.
Slatke su, nesporno, i one sa interneta i ove naše, sa gornje slike.
Ali nekako, preplitke su, preširoke( k'o balerinke).
A opet, kad naheklamo kakav kaišić, prestaju biti tako lijepe i tako slatke.
Bar se nama tako čini.
&
I onda našli.
Sve što prednjima nije valjalo, ovima valja.
I još,...a bome nije ni nevažno, daleko najlakši način heklanja.
&
Napravite lančić od samo pet očica i spojite ga u krug.
(Krug mora biti mali, da kroz njega ne piri na prste; hehe.)
Iz tog kruga pravite 12 štapića sa jednim nametom.
U trećem redu ( I SAMO U TREĆEM REDU), povećajte broj očica tako da iz svake D R U G E očice prethodnog reda pravite po dva štapića sa jednim nametom.
Nakon toga se više ništa ne dodaje, ni ne širi, već se samo iz svakog štapića u prethodnom redu hekla jedan štapić.
Kada se obiđe cijeli krug, prvi i zadnji štapić u tom redu se spoje u jednu očicu.
Nakon petog reda se sve jednako hekla, ALI SE VIŠE ŠTAPIĆI NE SPAJAJU U JEDNU OČICU.
Isheklati tako (bez spajanja) još sedam redi.
(to gdje niste spajali će služiti da nožica obuje papučicu)
Nakon tih sedam redi , preklopite napola taj ravni, isheklani pravokutnik , koji je nastao kada ste prestali spajati redove u krug i sašite iglom.
To je sad zadnji dio papučice.
&
Nakon toga slijedi najljepši posao.
Ukrašavanje.
To,....kako tko voli i umije.
&
Požurite.
Već je za danas prognoziran snijeg.
Istina, u gorju.
Ali,...ipak snijeg.