Živio na svijetu jedan Čovjek.
I imao Ženu.
Bila to po svemu prosječna i osrednja žena.
Kakav je, uostalom, bio i njen muž.
Kakva je zapravo, većina ljudi.
&
Trčala Žena s posla na posao, samo da što više uštedi, privrijedi i svom mužu ugodi.
Radila veliku bašču, samo da se što manje novca po trgovinama potroši.
Spremala kuću kad je stigla, k'o i svaka druga žena.
Danas poletiš pa opereš prozore, al' ne stigneš podove.
&
Žena najviše držala do ručka i kuhanja.
-Teško radi, mislila je za svog muža.
Treba i jesti.
Pa tako, vrijedna i skrbna kakva je bila, što je stigla, što ne stigla, ručka moralo biti.
Ukusnog i svježe kuhanog.
Svaki dan.
&
E da, al' Čovjek k'o Čovjek.
Ima kruha, ali bi pogače.
Pa se on tako rastane od Prve žene i sebi izabere Drugu.
Naoko sličnu.
Al' samo naoko.
&
-Nećemo mi raditi bašču, reče ona Druga, još nije pravo u kuću ni ušla.
To se ne isplati.
A ne bih ni stigla.
Dok spremim kuću iza one tvoje Prve, ništa mi vremena ostati neće.
Kako si ti siromah i trpio takav nered po kući ?
K'o da ti ta Prva sakata bila.
&
Čovjek zaledinio bašču, kad se već ne isplati, a ova Druga mu, krenula spremati.
Najprije sve dala okrečiti.
I to u druge, rekla je, ukusnije boje.
&
-A, znam da je skupo, reče Maler.
Al', da niste mijenjali boje, manje bih puta morao prelaziti,pa bi bilo puno jeftinije, reče Maler i bome, uze cijelu Čovjekovu plaću .
&
A dok se krečilo,ništa se nije kuhalo.
-Pa naravno, tješio se Čovjek i narezao sebi slanine i luka.
&
Onda se prali prozori.
Bez ručka.
Potom se prešlo na pranje lustera.
Istina, pedantno i precizno, al' ručka opet bilo nije.
- Pa valjda će jednom prestati i to spremanje, pomisli Čovjek dok je sa tavana skidao i treću tablu slanine.
Ali, prestajalo nije.
Druga Žena istina stalno radila, al' se kuhanja laćala nije.
&
Dojadi to Čovjeku, pa otjera i tu Drugu ženu i izabere sebi Treću.
&
-Šteta je da ovako ravna zemlja bude pod ledinom, reče treća Žena čim je došla u kuću.
&
-O, hvala Ti na pomoći, premili moj ,Bože,videći da će se uz ovu konačno najesti k'o pošten čovjek.
Pa ne bi ona tražila bašču da ne misli kuhati, uvjeravao sebe dalje Čovjek.
&
Tražila Treća da joj napravi svinjac.
On napravio u dva dana, sve dragom Bogu zahvaljujući što je konačno dobio pravu ženu.
I kokošinjac.
I zečnjak.
I pilićnjak.
I pačnjak.
&
-Sad će se valjda početi kuhati i kuhano jesti, pomisli Čovjek kad je dovršio sve te nastambe za domaće životinje.
&
Ali, nije bilo tako.
Njegova Treća žena letala od pataka do gusaka; od gusaka do ovaca; od ovaca do prasaca; od prasaca do pilića.
Zašto je letala ne zna se jer ni jedna životinja napredovala nije, a sve su skvičale, gudile, pištale i kojekako se glasale od silne gladi.
Najradije bi i Čovjek tako jer, ....i on je bio gladan, al' se bojao da će ga čuti susjedi.
Treća žena po stotinu puta u kuhinju zalijetala, al' ručka niotkud.
I nikada.
Dojadi to opet Čovjeku, pa otjera i Treću.
Dok je bježala, sve se saplitala u silnu travurinu kojom je zarasla bašča.
&
Nakon nekog vremena, izabere jadni Čovjek i svoju Četvrtu ženu.
Ta bila lijepa i prelijepa.
Ponedjeljkom se frizirala.
Utorkom se depilirala.
Srijedom se odmarala i kožu lica opuštala.
Četvrtkom išla na plac.
Al' samo da je vide.
Petkom se nalazila s prijateljicama.......
&
Siroti Čovjek ni od ove ručka ne dočeka.
K'o ni mi svi.
Džabe smo ih birali.