I to dobro. Jako dobro.
Naš kućni telefon bio na sinovu firmu, sa pretplatom od 317,93 kn mjesečno.
Meni to bilo i skupo i nepotrebno, pa negdje krajem zime, zapravo u veljači, odlučim prebaciti ga na sebe, kao fizičku osobu.
&
Poslovnica im prekrasna.
Uređena moderno i ukusno.
E, al' ne mogu ja kao fizička osoba zadržati postojeći broj.
-Pa i ne moram.
Ljudi u tako ukusno uređenoj poslovnici valjda znaju što se može, a što ne može.
A meni ionako svejedno za broj.
Samo da manje košta.
&
Ali, nije to tako bilo.
Mi koji nemamo ukusno uređenu poslovnicu, zapravo nikakvu, ne znamo da to i nije tako jednostavno.
&
Uglavnom, dadoše meni novi broj.
Sada kao fizičkoj osobi.
To bilo lako.
I brzo.
I bez problema.
Čak me ponudili i da sjednem u njihovoj ukusno uređenoj poslovnici.
Da mi bude lakše potpisati ugovor.
Sve što trebalo za odjavu bivšeg broja napravio i potpisao moj sin.
I on mogao sjesti u poslovnici.
Ma divni ljudi.
Još vele, doći će vrlo brzo i njihov monter, radi spajanja novog broja.
&
I došao čovjek.
Ne baš brzo (polovinom ožujka),al' toliko sam i sama pametna, pa da znam da je puno više nas nego montera, pa da se mora malo i pričekati.
&
I dakle, polovinom ožujka došao i monter.
Jako fin čovjek.
Donio kutiju i u kutiji neki ruter.
To montirao i od tada imam fiksni telefon na moje ime.
Za fizičku osobu.
Sa mjesečnom pretplatom od 143,06 kn.
-Pa uzmite odmah ovaj dosadašnji ruter, podsjetim ga ja.
A i da izbjegnem brigu i čekanje nekog drugog čovjeka iz ukusno uređene poslovnice.
-A ne, reče čovjek.
Ne smijem ja to.
Po njega će doći netko od kolega iz pošte.
-Dobro, dobro! Oprostite, pomirljivo ću ja.
Mislila sam samo da bude jednostavnije.
I brže.
&
-Kud brzaš uvijek, prekorim samu sebe.
Pa valjda ljudi iz onako uređene poslovnice znaju kako treba.
&
Znaju ili ne znaju,“netko od kolega iz pošte nije dolazio“.
Ali su dolazili računi.
Dva za ožujak: jedan na sinovu firmu za iznos od 317,93 kn, a drugi za mene kao fizičku osobu na iznos od 143,06 kn.
&
Rekli nek napišem prigovor na račun.
Pa sam i napisala.
I sve kao gore objasnila.
A dobro sad, rekla sam samoj sebi.
Svi griješimo. Ne treba sad odmah dizati frku.
Oni još imaju tu poslovnicu.
I tako još ukusno uređenu.
Treba i o njoj voditi brigu.
&
Prigovor odbili.
Račun za travanj poslali.
Za ožujak me uputili da pišem pritužbu.
Imaju oni povjerenstvo.
Pa tom povjerenstvu.
I nek u pritužbi sve objasnim.
I opišem.
Ali da obavezno i bez odgode račun za ožujak platim, jer će u protivnom pokrenuti ovrhu.
Pa sam i platila.
Šta ću.
&
Kako bilo u ožujku, tako bilo i u travnju.
Po stari ruter nitko nije dolazio.
Dva računa došla.
Jedan na 317,93 kn, a drugi na iznos od 143,06, blago si ga meni.
A telefonski priključak samo jedan.
I da sam htjela, stari ruter nisam imala u čega“uštekati“.
&
Na račun iz travnja opet pisala prigovor.
Njega još nisu odbili.
Ali ni usvojili.
&
Nekidan stigli računi za svibanj.
Jedan od 317,93 kn, onaj na sinovu firmu, a jedan na 143, 06 kn, za mene, kao fizičku osobu.
LAKO JE TAKO IMATI UKUSNO UREĐENU POSLOVNICU.