Polako,polako,slažu se nježne vunene niti na još jednu kuhinjsku krpu.
Običnu, jednostavnu i skromnu .
&
Ja jako volim vesti na kuhinjskoj krpi.
Jer, kuhinjska krpa se nikad ne ljuti.
Nit'pita zašto baš roza, kad je moglo i plavo.
Kuhinjska krpa ne prigovara.
I ne proziva..
I...., ništa ne traži.
A sve što dobije pamti.
I,....zahvalna je za svaku vunenu nit, koju navezem na nju.
&
A kod ljudi je posve obrnuto.
Svoje pamte.
Danima.
Godinama.
Desetljećima.
Onda to još malo uvećaju.
I uveličaju.
A tuđe zaborave.
Kao da ga nikad nije ni bilo.
&
I tako Život prolazi.
I,....sa svakim novim danom ide svome kraju.
No, šta to ljude briga.
Bitno je da su oni u pravu.
I da je njihova zadnja.
&
Ja zato volim kuhinjske krpe.