I zidara.
I krojača.
I malera.
I vodoinstalatera.
I kuhara.
I konobara.
Ali i liječnika.
I logopeda.
I poljoprivrednika.
I stočara.
I svećenika.
I keramičara.....
&
-Samo uči, da ne moraš raditi, rečenica je sa kojom su odrastale generacije od nedavno, pa unazad, dok pamtimo.
Tako je svaki roditelj htio svoje dijete spasiti teškog života.
I,....zavući ga u hlad.
Usput, na sigurnu plaću.
&
Pa su tako svi krenuli u „visoke“ škole.
U potragu za svojim „šalterom“.
Za svojim uredom.
I za svojom uredskom stolicom.
&
Pa naravno.
I očekivano.
Jer,...ni jedan roditelj ne bi baš preko svog djeteta ispravljao visoku politiku.
Čak dapače.
Svaki je pravi roditelj spreman i gladan biti, samo da svoje dijete izvede na put.
A to je bio put kojim su svi išli.
I oni koji su mogli.
I trebali.
I oni koji nisu mogli.
I nisu trebali.
&
Onda su se te kolone mladih ljudi slijevale na visoke škole.
&
Tu su ih dočekivali profesori.
Da ih nauče malo.
Ili nimalo.
Da ih ispituju puno.
I previše.
Čak i ono što ih nisu učili.
Čak i ono što često i sami nisu znali.
Na jednom ispitnom roku.
Pa na drugom ispitnom roku.
Pa onda tko zna na koliko još ispitnih rokova.
Na pismenom ispitnom roku.
Pa na usmenom ispitnom roku.
&
Vraćali su se ti mladi ljudi, sa tih nebrojenih ispitnih rokova.
Uplakani.
Postiđeni.
Uplašeni.
Mnogi od njih da čuju „kako su kod kuće gladni kruha“, a on, taj mladi čovjek tako.
Opet pao na ispitu.
&
Roditelji, ti koji su bili „gladni kruha“, se nisu sjetili, a njihova djeca se nisu usudila, pitati te profesore kako su to predavali, koliko i da li su predavali, kad se toliko pada na tim ispitima.
Ili, ako ti mladi ljudi stvarno nisu u stanju svladati to ispitno gradivo, gdje su i koji su profesori nižiš škola, koji su propustili i pustili tu djecu do visokih škola.
I zašto su ih pustili?
&
I, tako to biva sve dok ti mladi ljudi, koji se tresu od straha prije ispita, koče na ispitima, očajavaju poslije pada, ne priznaju sebi i drugima da je taj ispit toliko težak i za njih nedostižan i da ga je (ispit) , mogao jednom davno položiti samo ovaj strašni profesor ispred njih.
Jer,....kad je taj profesor studirao.....
Ahaaa!
Mo'š mislit'.
&
Pa kad ti mladi ljudi,tako obeshrabreni, umorni,sada već bezvoljni, ako ne i depresivni,završe jednom te visoke škole,
sad bi trebali rađati djecu.
Sebi.
I nama drugima.
Jer, sada je to već nacionalni problem.
&
E,... sad nek ih rađaju profesori.(djecu)
Isti oni koji su tim mladim ljudima uzeli mladost.
I samopouzdanje.
I samopoštovanje.
&
VELIKA ISPRIKA IZNIMKAMA.