Netko veze ujutro.
Netko veze više zimi.
Netko pak kad se od vrućine ne može nosa iz kuće promoliti.
Netko veze sam.
Netko u udruzi.
A Božica veze uvijek.
Najprije sam upoznala njene vezene ruže.
Kod stakloresca.
Divno i bogato izvezene ruže koje je sada već uokvirila rama.
Ni on mi nije znao reći kako se zove gospođa koja ih je donijela na uramljivanje.
Samo mi je rekao da ona malo, malo, pa donese nešto uramiti.
Onda sam nedavno bila na sajmu cvijeća i ručnih radova.
To bilo na otvorenom,pa se do štandova moglo sa svih strana.
I,...vidim jedan štand, i neku gospođu s leđa.
A na klupi do nje okrugla metalna kutija sa koncima.
Žena sa klupe baš vadila roza klupko.
I vezla.
Prođem nekom stazicom i dođem sa prednje strane tog štanda.
I tako upoznam Božicu Biličić Toth.
Kako veze stolnjak sa rascvjetanim granama jabuke.
&
Onda sam je posjetila.
Da vidim i ostale radove.
&
Dočekala me divna, ugodna,susretljiva i gostoljubiva žena.
I u pozadini miris medenjaka.
Koji su bili posluženi uz kavu.
A na mom odlasku složeni u prozirnu plastičnu kutiju.
Meni za kući.
Sve jedan onako preko drugoga.
Da ih stane više.
Pa sam jedva čekala da dođem kući.
Jer,....medenjaci su bili prefini.
A gdje ćeš u tuđoj kući privući i pojesti punu zdjelu.
(Nastavit će se.)