Rat je i preseljavao.
Bez kamiona, nosača i kutija .
Što su do rata imali oni koji su otišli odavde, vidjeli smo.
Što su do rata imali oni koji su doselili ovamo, nismo znali.
Samo smo čuli.
Od njih.
„Sve najbolje“, pričali su .
“A vidi na što su došli: spaljeno, srušeno!“
&
Znali smo kojem narodu pripadaju ti koji nam dolaze u susjedne kuće, ali nismo znali ni kakvi su , ni čime se bave, ni kako će nam biti živjeti uz njih.
Uglavnom je dolazila sirotinja kakva smo i sami bili.
No ipak , sa jednim na samom vrhu sela zamijenila kuću jedna Doktorica.
'Ajde de !
Nek se i naše selo malo pokrene, nek je dobilo nekog viđenijeg i školovanijeg.
Odmah smo se i mi osjećali nekako učenije.
Al',Ona sirota isto postradala.
Sve joj tamo uzeli, otjerali je iz njene krvavo stečene muke.
Srećom,uspjela iznijti liječničku torbu.
&
Počeli smo se doslovno otimati za Nju: kod koga će na kavu , kod koga na ručak , sa kim će se više družiti.
Davali smo joj sve najbolje iz bašče, kuhali joj pekmeze , spremali joj zimnicu .
Pa kad te poslije netko pita tko ti je sve bio u gostima , a ti kažeš:“ Jaaa, Doktor'ca, Doktor'cin muž, Doktor'cin sin, Doktor'cine dvije kćeri ( kažeš jednu po jednu, da ih bude više iz Doktor'cine kuće ), a oni poslije nisu ni bitni, ni važni, ni vrijedni nabrajanja.
&
No bila i Ona nama prekrasna.
Noć, dan, kad god zaboli, slobodno bi joj kucali na vrata.
Čak se ljutila ako bismo trpjeli bolove do jutra .
Mjerila nam je tlak, slušala pluća, pratila temperaturu.
Bila blaga , strpljiva.
Takve nije bilo prije rata ni u jednoj ambulanti, a bome ni u bolnici.
Za sve imala tablete.I njih je onda bilo iz donacija.
Imali smo ih i mi, al' mi nismo znali koja je za što , pa bismo bolje išli Doktorici.
Ona je bila stručna.
A i za svakoga imala lijepu riječ.
Stara je izeka da lijepa riječ pola bolesti izliječi.
&
Obližnju bolnicu brzo obnovili, pa i naša Doktorica dobila posao.
Svi smo bili veseli zbog toga.
Neka,
Ona je došla u naš kraj živjeti sa svojom familijom pa je i pravedno da joj daju posao.
A i mi ćemo imati vrata na koja ćemo slobodno pokucati.
&
Ubrzo dospjela i ja u bolnicu.
Prijelom , pa operacija.
Ležala sam na krevetu do vrata i kratila si vrijeme gledajući tko prolazi bolničkim hodnikom .
Ma čekaj, je l ' to ?!
Ma niiije!
To je neka čistačica.
&
Ipak je bila .
Naša Doktorica, ali u sivom mantilu i sa džogerom u rukama.
&
A onoliki pekmezi, očišćeni orasi, gladiole koje smo po bašči brali samo za Nju, ...ručkovi na koje je dolazila sa mužem i sve troje neotesane djece.
Krmačetina!
Ostajala je do uveče, da se ogrebu i za večeru.