Rat je imao svoje kapilare, svoje pipke. Zavukao se i gdje smo ga očekivali i gdje nismo. Rastjerao nam stoku, namnožio divljač, iskrižao pitomo i divlje. Takvih se šteta nismo znali ni nadati.
Najveći dio sela bio je uz cestu. Iza parnih strana kućnih brojeva nadovezivala se šuma. Nekad je to bilo zgodno: imaš gdje otići po granje za grašak, pritke za mahune, kolje za paradajz, ražanj za pečenicu, a bome, ako lugar nije blizu, dovučeš kući i štogod deblje.
Zime su u ovim krajevima bile uvijek duge i hladne.
No, Rat im je poslije to sve naplatio. Višestruko. Ljudi iz kuća sa parnim kućnim brojevima najdulje su se bojali usamljenih , poratnih metaka; na njihovoj strani najviše je pronađenih mina i straha od nepronađenih. A onda su im iz šuma nagrnule divlje svinje : rovale, gazile, jele sve što bi čovjek na njive posijao.
S početka je to izgledalo strašno. Ljutili su se i oni sa parnih i oni sa neparnih brojeva. I jedni i drugi dizali su pogled k nebu i pitali se do kada će trajati njihova patnja ; prestale granate, sad došle divlje svinje.U selu napaćenom tugom, brzo nastala neka nova, antiveprovska solidarnost. Najprije su oni sa neparnim brojevima, oni sa druge strane ceste, prišli u pomoć onima sa parnim brojevima, onima što međaše sa šumom. Još se pazilo na nacionalnost.“Ma što ti znaš što je Njemu ostalo kod kuće !?( od oružja ) Noć je to .“
A kad noć prođe, svi bi se skupa našli u seoskoj birtiji. Oni koji su čuvali kukuruze, pričali bi onima koji nisu čuvali. „ Ma nije još pravo ni zanoćilo, evo ti vepra „-počeo bi jedan. „ Za njim išlo cijelo krdo; i nazimčad“, dodavao bi drugi, koji je isto čuvao.“ Čujem ja „-nastavljao bi onaj prvi,“dahće on ( misli ,vepar). Pucaju stabljike. Ja krenem s bakljom...“
Ujutro su izbrojali polomljene i porušene stabljike, pa u seosku birtiju. Iz jutra u jutro broj veprova rastao. Birtaškom progresijom. No i straže iz večeri u večer postajale brojnije. Nije se više pazilo na nacionalnost. U selu bio samo jedan neprijatelj : vepar. Cijelo je selo živjelo protiv njega.
Na kraju kukuruzišta, uz samu šumu, počeli nicati čudni objekti: drvene nadstrešnice za skloniti se od kiše. To napravili muškarci od starih dasaka. Žene k'o žene, odmah dovukle starih jorgana i dotrajalih deka, k'o da će se tamo spavati. Drugi dovozili traktorske prikolice, pa i u njima svega, kao da su na more krenuli.“ Dobro je, dobro je ! Samo da nas je što više. Galama će njih otjerati. Svinje se boje ljudi, glasova.“ No nitko nije volio biti sam, pa oni sa udaljenijih njiva ostavljali upaljene tranzistore, a sami došli tu na sredinu, u društvo, gdje je bilo najviše „čuvača“. Palile se vatre, pekla se slanina uz vatru, bilo i rakije. A gdje je rakije, tu „ plane „ i pjesma. Postalo to tako zanimljivo da nekima iz grada vikendom dolazila djeca i unuci. Kao, da odmijene svoje stare. Makar za vikend. Stari sve ponosni što im, eto, došla djeca iz grada, da ih odmijene. Makar za vikend! Al ', kako ćeš biti ponosan kod kuće ? Nitko te ne vidi.
Pa onda i stari i mladi u „ čuvače „ .Žene počele peći „ germtajge“( kolači sa germom); najprije spontano, kad koja, a onda se uveo red. Već bi za jutarnjom kavom krenuli dogovori. Počelo se to malo i naručivati; jedni vole sa orasima; drugi bi radije sa makom ....treći najbolje vole salenjake...
Selo noćivalo uz šumu. Bili tamo i oni parni, s jedne strane ceste; i oni neparni, s druge strane ceste. Svi . Nije više bilo važno gdje je 'ko bio 1991. I svi seoski psi bili uz šumu. A nego kako drugačije ? Čuvala se ljetina .
Seljak bez ku''ruzane ne može opstati.
Žene jutrom nisu išle u birtiju. To im ni ne priliči. A i netko mora stoku namirivati. U birtiji bili samo muškarci.
No jedno jutro, trči neka žena prema birtiji i "javče" iz sveg glasa dozivajući svog muža. Istrčaše svi muškarci, znajući da se neko zlo dogodilo u selu kad ova tako zapomaže.
I dogodilo se .
Pokradeni im suhi, lanjski, kukuruzi sa kojima je trebalo čekati ovogodišnje; sa kojima je trebalo živad hraniti, smokove uhraniti. Suhi i pod krov spremljeni kukuruzi. Muka njihova lanjska.Ni psa nije bilo da zalaje . Dolazila i policija, ali ništa.
Tu noć bilo tiho u selu. Nisu gorjele vatre pod šumom. Nije bilo pjesme, niti se osjetio fini miris pečene slanine. Ni tranzistor se nije čuo.
Samo se čulo krckanje stabljika kukuruza. Kao da kroz njega idu divlje svinje iz šume . A nije bilo ni psa da zalaje.