Povratak

Veprovi su dolazili s ceste




Rat je imao svoje kapilare, svoje pipke. Zavukao se  i  gdje smo ga očekivali i gdje nismo. Rastjerao nam stoku, namnožio divljač, iskrižao pitomo i divlje. Takvih se šteta nismo znali ni nadati.
Najveći  dio  sela  bio je uz cestu. Iza  parnih strana kućnih brojeva nadovezivala se šuma. Nekad je to bilo zgodno: imaš gdje otići po granje za grašak, pritke za mahune, kolje za paradajz, ražanj za pečenicu, a bome, ako lugar nije blizu, dovučeš kući i štogod deblje.
Zime su u ovim krajevima bile uvijek duge i hladne.
No, Rat im je poslije to sve naplatio. Višestruko. Ljudi  iz kuća sa parnim kućnim brojevima najdulje su se bojali usamljenih , poratnih  metaka; na njihovoj strani najviše  je  pronađenih mina i straha od nepronađenih. A  onda su im  iz šuma nagrnule divlje svinje : rovale, gazile, jele sve što bi čovjek na njive posijao.
S početka je to izgledalo strašno. Ljutili su se i oni sa parnih i oni sa neparnih brojeva. I jedni i drugi  dizali su pogled k nebu i pitali se do kada će trajati njihova patnja ; prestale granate, sad došle divlje svinje.U  selu napaćenom tugom, brzo nastala neka nova, antiveprovska solidarnost. Najprije su oni sa neparnim brojevima, oni sa druge strane ceste, prišli u pomoć onima sa parnim brojevima, onima što međaše  sa šumom. Još se pazilo na nacionalnost.“Ma  što ti znaš što je Njemu ostalo kod kuće !?( od oružja ) Noć je to .“
A kad noć prođe, svi bi se skupa  našli u seoskoj birtiji. Oni koji su čuvali kukuruze, pričali bi onima koji nisu čuvali. „ Ma nije još pravo ni zanoćilo, evo ti vepra „-počeo bi jedan. „ Za njim  išlo cijelo krdo; i nazimčad“, dodavao bi drugi, koji je isto čuvao.“ Čujem ja „-nastavljao bi onaj prvi,“dahće on ( misli ,vepar). Pucaju stabljike. Ja krenem s bakljom...“
Ujutro su izbrojali polomljene i porušene stabljike, pa u seosku birtiju. Iz jutra u jutro broj veprova rastao. Birtaškom progresijom. No i straže iz večeri u večer postajale brojnije. Nije se više pazilo na nacionalnost. U selu  bio samo jedan neprijatelj : vepar. Cijelo je selo živjelo protiv njega.
Na kraju  kukuruzišta, uz samu šumu, počeli nicati čudni objekti: drvene nadstrešnice za skloniti se od kiše. To napravili muškarci od starih dasaka. Žene k'o žene, odmah dovukle starih jorgana i dotrajalih deka, k'o  da će se tamo spavati. Drugi dovozili traktorske prikolice, pa i u njima svega, kao da su na more krenuli.“ Dobro je, dobro je ! Samo da nas je što više. Galama  će njih otjerati. Svinje se boje ljudi, glasova.“ No nitko nije volio biti sam, pa oni sa udaljenijih njiva  ostavljali upaljene tranzistore, a sami došli  tu na sredinu, u društvo, gdje je bilo najviše „čuvača“. Palile se vatre, pekla se slanina  uz vatru, bilo i rakije. A gdje je rakije, tu „ plane „ i pjesma. Postalo to tako zanimljivo da nekima iz grada vikendom dolazila djeca i unuci. Kao, da odmijene svoje stare. Makar za vikend. Stari sve ponosni  što im, eto, došla djeca  iz grada, da ih odmijene. Makar za vikend! Al ', kako ćeš biti ponosan kod kuće ? Nitko te ne vidi.
Pa onda i stari i mladi u „ čuvače „ .Žene počele peći „ germtajge“( kolači  sa  germom); najprije spontano, kad  koja, a onda se uveo red. Već  bi za jutarnjom kavom  krenuli  dogovori. Počelo se to malo i naručivati; jedni  vole sa orasima; drugi bi radije sa makom ....treći najbolje vole salenjake...
Selo  noćivalo uz šumu. Bili tamo  i oni parni, s jedne strane ceste;  i oni neparni, s druge strane ceste. Svi . Nije više bilo važno gdje je 'ko bio  1991. I svi  seoski  psi bili uz šumu. A nego kako drugačije ? Čuvala se ljetina .
Seljak bez  ku''ruzane  ne  može opstati.
Žene jutrom  nisu  išle u birtiju. To im ni ne priliči. A i netko  mora  stoku  namirivati. U birtiji bili samo muškarci.
No jedno jutro, trči neka žena prema birtiji i  "javče" iz sveg glasa dozivajući svog  muža. Istrčaše svi muškarci, znajući  da se neko zlo dogodilo u selu  kad ova tako zapomaže. 
I dogodilo se .
Pokradeni  im suhi,  lanjski, kukuruzi  sa kojima je trebalo čekati ovogodišnje; sa kojima je trebalo živad  hraniti, smokove uhraniti. Suhi i pod  krov  spremljeni  kukuruzi. Muka njihova lanjska.Ni psa nije bilo da zalaje . Dolazila i policija, ali ništa.
Tu noć bilo tiho u selu. Nisu gorjele vatre pod šumom. Nije bilo pjesme, niti se osjetio fini miris pečene slanine. Ni tranzistor se nije čuo. 
Samo se čulo  krckanje  stabljika  kukuruza. Kao da  kroz njega idu divlje svinje iz šume . A nije bilo ni psa da zalaje.

   Djelovanje Ladice pomažu:

Sviđa Vam se stranica?

Preporučite nas prijateljici, prijatelju, ujni, tetku...

 

Pisma u Raj

Znaš, ...

Tekstovi za čestitke

Ako želite napisati nešto posebno, za nekog iznimnog,... pročitajte ponuđene tekstove za razne prilike!

Katalog čestitki

Onima koji vam puno znače, izrazite na poseban način  svoje osjećaje,želje i čestitke. Čestitke jedinstvene po tehnici...

Suveniri

Stvorila sam „Josipa i Katicu, Slavonca i slavonsku snašicu, koji su u crkvu krenuli, za misu se odjenuli  

Pokloni

Kakvi? Da ne koštaju puno; da obraduju; da ne omalovaže, ali ni prezaduže onoga kome  nosimo 

Ručni radovi i rukotvorine

Što oči vide, ruke naprave...  

Priče iz moje kuhinje

Tajna „ oružja“ u kuhinji :
Ja sama probala ili čula od drugih pa „šaljem „dalje.

Pola života je iza nas. Dobro, možda i malo više.
Pola života je ispred nas.Dobro; možda i malo manje.
Ali, u prosjeku, negdje smo oko sredine.

Kad te teškoće pritisnu

Točno prije godinu dana obolio sam od teške i ozbiljne bolesti, tzv. Non Hodgingov limfom, od koje se još uvijek liječim.

Zdravlje iz prirode

Ljekovito bilje, biljni pripravci, zdravstveni potencijal namirnica

 Mala Ladica

Iz ruku i pera moje kćeri 

Četvrti ćošak

Postoje takozvani "muški" i "ženski" kućanski poslovi. U ovoj će se rubrici pisati o "muškim" poslovima, i ja ću, kao novi član "uredništva",  pisati o njima

Priče s naslovnice

... o ljudima i događajima iz naše, ali i vaše okoline.