Kasnije i Reza rodi dvoje djece, pa u kući sad odrastale tri djevojčice.
Marija jako voljela svoje sestre.
I sestre jako voljele nju.
Reza ih jako voljela sve tri.
I sve tri djevojčice jako voljele svoju mamu Rezu.
A s neba gledala Marijina majka i bila sretna i spokojna što je Reza dobra prema njenoj Mariji jednako kao i prema svojim rođenim kćerima.
A onda jednom, vratila se u selo neka Milka.
Vragulja, pokazalo se nabrzo,
-Ma,...oduvijek je ona bila takva, govorili su oni koji su je znali od ranije.
Uglavnom, brzo ona pronašla Mariju, pa joj još brže ispričala da ta Reza nije nikakva njena mama, i da te dvije male nisu njene prave sestre, već samo polusestre i da joj se bome ćaća nije odmah morao okretati za drugom, dok mu se žena u grobu ni ohladila nije.
Sva uplakana i neutješna trčala četrnaestogodišnja djevojčica svojoj kući koja više nije bila njena, svojoj mami Rezi koja više nije bila njena mama, svojim sestrama koje joj više nisu bile prave sestre.
I što vele često, .....više nikada i ništa nije bilo isto.