-Ako se meni nešto desi, uzmi Rezu.
Ona je predobro stvorenje.
Bit će dobra i tebi i djetetu, govorila je Marijina majka, kad su u porodu počeli problemi kojima seoska babica nije bila dorasla.
I desilo se.
Jedna je udahnula, druga je izdahnula.
I tako Marija nikad nije vidjela svoju majku.
Kad mu dadoše zavežljaj sa djetetom, krene siroti čovjek kod te Reze.
Nije je do tada ni primijetio u selu.
Ni pravo znao čija je.
Nit joj u kući ikad bio.
Al', morao sahraniti svoju ženu.
U njegovoj kući tih dana nije bilo ni vatre. Ni mlijeka. Ni živog stvora.
'Oćeš mi čuvati dijete?
Moja žena umrla.
I rekla mi nek tebi dam malu.
Reza samo ispruži ruke i od čovjeka preuze zavežljaj.
Kad čovjek ode, grunuše joj suze na oči, a dijete još jače privije uz sebe.
Ni Reza nikad svoje majke vidjela nije.
I njena majka umrla pri porodu.
(Nastavit će se.)